U Bošnjačkom institutu u Sarajevu danas je održana promocija knjige “Korićanske stijene – kamena grobnica” autora Jasmina Medića, naučnog saradnika u Institutu za historiju Bosne i Hercegovine, i Muje Begića, šefa područnog ureda Bihać Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu.
Na promociji su, pored autora, govorili još Muamer Džananović, Amir Kliko i Hikmet Karčić.
Medić je istakao da je jedan od glavnih motiva za pisanje knjige činjenica da su zločini u Prijedoru u bosanskohercegovačkoj javnosti jako zanemareni i zapostavljeni.
“Ovo je neka vrsta naše reakcije na to jer s obzirom na razmjere zločina u Prijedoru mora se više govoriti o tim zločinima. Ovo je jedan od najbolje dokumentovanih zločina u Bosni i Hercegovini, jer neposredno nakon počinjenog zločina imamo dokumente Prvog krajiškog korpusa vojske RS-a, Centra službe bezbjednosti Banjaluka, prijedorske policije gdje je na direktan ili indirektan način priznato počinjenje ovog zločina”, kazao je Medić.
Istakao je da su se u knjizi posebno fokusirali na političke prilike u Prijedoru u periodu 1990-1992, napade na dijelove opštine Prijedor, na logore, posebno logor Trnopolje, s obzirom da su oni koji ubijeni na Korićanskim stijenama izvedeni iz logora Trnopolje, i svjedoćenja 12 osoba koje su priživjele zločin te ekshumacije.
Begić je istakao da je zločin na Korićanskim stijenama specifičan po mnogim elementima.
“Prije svega, specifičan je po načinu i mjestu ubijanja, po načinu i mjestu prikrivanja posmrtnih ostataka, po tome na koji način su vojni i politički vrh RS-a pokušali da prikriju taj zločin, specifičan je po odnosu prema žrtvama nakon što su žrtve ubijene, specifičan je da su nakon ubijanja žrtve, odnosno posmrtni ostaci, pljačkani od strane mještana srpske nacionalnosti koji su bili na tom lokalitetu, te da su posmrtni ostaci bili izloženi vremenskim nepogodama i djelovanju raznih životinja, i sve to to je nas motivisalo da napišemo ovu knjigu”, rekao je jedan od autora.
Autori su intenzivno na knjizi radili oko godinu i po. U knjizi su priložili i stavove pojedinaca koji su znali šta se desilo, a koji su u to vrijeme bili dio vojnog, političkog i policijskog vrha u Prijedoru ili Bosanskoj Krajini.
– Streljana 224 logoraša –
Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine streljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.
Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.
Priedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.
– Presude za Korićanske stijene –
Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.
Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.
