Prošle su 23 godine od kataklizmičkih napada 11. septembra u Sjedinjenim Državama – napada koji su promijenili globalnu dinamiku u godinama koje dolaze, uvodeći eru mutiranog i sve nasilnijeg američkog imperijalizma u ruhu “rata protiv terorizma” .”
Napadi – koje su orkestrirale ćelije Al Qaide koje je, ironično, desetljećima prije toga naoružavala i obučavala Središnja obavještajna agencija (CIA) – odnijeli su živote 2977 Amerikanaca dok su oteti zrakoplovi letjeli na različite ciljeve diljem istočne obale SAD-a – napadajući New York City, Washington DC i Pennsylvania.
“Nikad zaboraviti” postao je slogan nakon napada koji su zaokupili maštu svijeta.
Unatoč tome što je američka obavještajna služba naizgled znala da su napadi neizbježni, usprkos američkoj umiješanosti u naoružavanje i obuku terorističkih ćelija koje su na kraju postale Al Qaeda, “nikad ne zaboravi” postao je zaključak za drska teroristička djela počinjena nad uglavnom običnim Amerikancima.
Ono što je uslijedilo odmah nakon napada putem Bushove doktrine bio je nezamisliv užas invazije i bombardiranja diljem Azije i Afrike, većinom muslimanskih zemalja, u takozvanom “ratu protiv terorizma”.
Afganistan je bio podvrgnut dva desetljeća brutalne i kriminalne okupacije nakon što je bio bombardiran pod izlikom desetkovanja Al Qaide i Talibana. Više od milijun Iračana je ubijeno dok su Bush, Obama, Trump i Biden nastavili svoju bezobzirnu okupaciju zemlje.
Sirija je napadnuta i djelomično okupirana, Libija je brutalno bombardirana, a pukovnik Gadaffi, nekadašnji saveznik Zapada ubijen je. Navedemo samo nekoliko ključnih događaja izazvanih događajima od 11. septembra.
Sjedinjene Države iskoristile su 11. septembar – gdje je izgubljeno tek nešto manje od tri hiljade života da krenu u ubilački pohod na muslimanski svijet. Čak i na vlastitom tlu, muslimani su hvatani, ispitivani, špijunirani i profilirani, između ostalog, putem širenja Agencije za nacionalnu sigurnost.
Mogli bismo ići u prave motive SAD-a osvajanje i izrabljivanje, instaliranje eksploatacijskih cjevovoda za vlastite korporacije u Afganistanu, nafta u Iraku i Siriji, itd. Ali dopustimo da se samo nakratko pozabavimo političkom linijom SAD-a, da sva ova ubistva i haos, sva ta destrukcija bila je “odplata” za tri hiljade izgubljenih života. Želja je bila osigurati da se to više nikad ne dogodi.
Ako je SAD-u dopušteno objaviti rat milijunima ljudi koji nemaju veze s Al Qaidom radi tri hiljade izgubljenih života u jednom danu, što je sa Palestinom gdje se broj mrtvih približava 50.000 u manje od godinu dana?
Službeni broj mrtvih u Gazi nakon 7. oktobra 2023. iznosi nešto više od 41.000 (konzervativna procjena) 340 dana kasnije otprilike 120 ubijenih dnevno. To je 11. septembra 2001. u manje od 30 dana u 11 uzastopnih mjeseci za narod Palestine.
Riječ je, naravno, o izravnim žrtvama. Za izračunavanje neizravnog ubistva potrebno je više vremena, a činjenica je da su hiljade Palestinaca u Gazi još uvijek nestali, zarobljeni pod ruševinama i nepoznati. Ovo je pretpostavka da su još uvijek živi, zakopani ispod ruševina.
Sve to, dok izraelski režim i dalje nastavlja svoje užasne upade na okupiranu Zapadnu obalu, sa istim modusom operandi ubijanjem i sakaćenjem žena i djece, pa čak i sada ubijanjem američkog mirovnog aktivistu hicem u glavu .
Licemjerje je jasno, ali naravno, imamo posla sa sustavom imperijalizma. Unutar imperijalizma ne postoji moralni standard, a sam moral je iracionalan.
U pravednom svijetu, zemlja koja je bila podložna gubitku tri hiljade svojih ljudi u jednom napadu pokazala bi određenu razinu empatije prema zločinima protiv čovječnosti koje provodi cionistički entitet.
Međutim, ne živimo u pravednom svijetu. Zato što su bombe bačene na Palestince u Gazi, meci koji gađaju dječja tijela i avioni zbog kojih palestinska mala djeca imaju srčane udare od straha, sve je to napravljeno u SAD-u i dato režimu u Tel Avivu od strane vladara u Washingtonu.
Otpremaju se izraelskoj okupaciji uz blagoslov američkog političkog sustava. A izraelski ratni zločini nikada se ne susreću s pažnjom takozvane međunarodne “zajednice” (što je uglavnom samo zapadni izraz za američke vazalne države i marionete) zbog američke hegemonističke kontrole.
Razumijevanje političke orijentacije između SAD-a i Palestine čini usporedbu još vulgarnijom, prva je nasilna imperijalistička država koja je došla na vlast zahvaljujući rasnom ropstvu i podjarmljivanju, a potonja je okupirana zemlja koja se bori za svoje postojanje protiv najbrutalnijih imperijalisti u svijetu.
Unatoč tome, američki politički i medijski ogranak će se ove sedmice javiti na svoje radijske valove kako bi još jednom poručili “Nikad zaboraviti”. Ali ti isti radio valovi će navijati za smrt i uništenje palestinskog života i osuditi one koji su voljni braniti se od sveopćeg genocida.
“Nikad zaboraviti.” Američki političari potpisat će račune i na svojim računima na društvenim mrežama likovati zbog svoje drske podrške cionističkom kultu smrti koji baca bombe na bolnice i škole u Gazi.
“Nikad zaboraviti.” Američki medijski ogranak puštat će montažu jutra napada 11. septembra, ali nikada neće ponuditi niti sekunde poštenog izvještavanja o pokolju koji se odvija u Gazi.
“Nikad zaboraviti.” Cijela Amerika nastavit će sa svojim danom kao i obično, dok će porezni dolari dobiveni od njihovih prihoda ići u neprestanu proizvodnju bombi, metaka i raketa koje će gađati sljedeće palestinsko dijete.
Šta se tačno podrazumijeva, a da se ne smije zaboraviti? Ako se radi o okrutnom i barbarskom činu smrti hiljadu nevinih u nekoliko trenutaka, onda je to davno zaboravljeno.
Užas napada 11. septembra uklonjen je sa dva desetljeća nemilosrdne brutalnosti nanesene milijunima nevinih ljudi, a sada dok se genocid odvija pred očima svakog Amerikanca na njihovim pametnim telefonima, mnogi Amerikanci još uvijek odlučuju za kojeg će genocidnog kandidata planirati glasovati na predsjedničkim izborima u novembru.
Sada je dužnost svijeta istinski prakticirati ono što znači nikada ne zaboraviti. Nikada ne zaboravite nepravde, korupciju, licemjerje i brutalnost koje je razotkrio genocid u Gazi.
Nikada ne zaboravite ko je šutio pred nepravdom. Nikada ne zaboravite koje su se države pokazale kao izdajice i kolaboracionisti, a koje kao prijatelji i saveznici.
Nikad ne zaboravite da imperijalizam nikada neće imati moralnu poziciju.
Dok se približavamo jednoj godini genocida u Gazi, neka nikada ne zaboravimo hiljadee izgubljenih života, neka nikada ne zaboravimo počinitelje i neka odamo počast mučenicima težnjom za oslobođenjem, dostojanstvom i pravdom.
Musa Iqbal – istraživač i pisac iz Bostona s fokusom na unutarnju i vanjsku politiku SAD-a.
