Odvratna ideja o logoru unutar logora. Pojas Gaze, s još većom koncentracijom palestinskog civilnog života unutar sve manje teritorije. Ovo su prijedlozi koje iznosi izraelska vlada čak i dok zvanični broj palestinskih žrtava raste na 60.000. Oni predviđaju smještaj oko 600.000 raseljenih i beskućnika koji trenutno žive u šatorima u području al-Mawasi duž južne obale Gaze u jezivo nazvanom “humanitarnom gradu”. Ovo bi bio uvod u konačno preseljenje cijelog stanovništva Pojasa Gaze, preko 2 miliona, u područje koje će postati još manji zatvor nego što Pojas Gaze već jeste.
Pripreme za takvo prisilno uklanjanje – još jedno od mnogih koje je Izrael nanio Palestincima – su u punom jeku. Analiza satelitskih snimaka Satelitskog centra Ujedinjenih nacija (UNOSAT) koju je sprovela Al Jazeerina istraživačka jedinica Sanad otkrila je da je samo u Rafahu između početka aprila i početka jula srušeno otprilike 12.800 zgrada. U Knesetu, 11. maja ove godine, premijer Benjamin Netanyahu je izjavio: „Rušimo sve više i više [njihovih] domova, nemaju gdje da se vrate. Jedini očigledan rezultat bit će želja naroda Gaze da emigriraju izvan Pojasa.“
Logori koncentriranog ljudskog života – drugim riječima, koncentracioni logori – često poprimaju drugačiji izgled nego što bi trebali. Autoritarne države uživaju u njihovom korištenju za preodgoj i reformu zatvorenika čak i dok ih postepeno ubijaju. Zaista, prijedlozi izraelskog Ministarstva odbrane nose sa sobom planove za „humanitarno tranzitno područje“ gdje bi stanovnici Gaze „privremeno boravili, deradikalizirali se, reintegrirali i pripremali za preseljenje ako to žele“.
Emetik riječi “humanitarno” u kontekstu logora je samoodricajuća besmislica slična drugim eksperimentima okrutnosti: preseljenju burskih civila tokom britanskih kolonijalnih ratova u logore gdje su se javljale dizenterija i glad; preseljenju vijetnamskih seljana u utvrđene zaseoke kako bi se spriječila njihova infiltracija Vijetkonga 1960-ih; stvaranju pacifičkih koncentracionih logora za pritvaranje izbjeglica koje su pokušavale brodom doći do Australije u onome što je kasnije nazvano “Pacifičko rješenje”.
Oni koji su se bavili humanitarnim radom bili su razumljivo zgroženi najnovijim planovima Izraela. Philippe Lazzarini, šef Agencije Ujedinjenih nacija za palestinske izbjeglice (UNRWA), rekao je da će to “de facto stvoriti masovne koncentracione logore na granici s Egiptom za Palestince, raseljene iznova i iznova generacijama”. To bi sigurno “lišilo Palestince bilo kakvih izgleda za bolju budućnost u njihovoj domovini”. Ne treba ni govoriti i nažalost, to bi bio jedan od glavnih ciljeva.
Nekoliko bivših izraelskih premijera skinulo je zatamnjene naočale kada su razmatrali planove za tako pogrešno označen grad. Yair Lapid, koji je na dužnosti proveo samo šest mjeseci 2022. godine, rekao je za Izraelski vojni radio da je to „loša ideja iz svake moguće perspektive – sigurnosne, političke, ekonomske, logističke“. Iako on preferira da ne koristi termin „koncentracioni logor“ u vezi s takvom izgradnjom, zatvaranje pojedinaca efektivnim sprječavanjem njihovog odlaska učinilo bi takav termin prikladnim.
Ehud Olmert, riječima koje je dao The Guardianu, bio je još manje sklon da prećuti ovu stvar. „Ako će oni [Palestinci] biti deportovani u novi ‘humanitarni grad’, onda bi se moglo reći da je to dio etničkog čišćenja.“ Stvaranje logora koji bi efektivno „očistio“ više od polovine Gaze od njenog stanovništva teško se može smatrati planom za spašavanje Palestinaca. „Cilj je deportirati ih, protjerati ih i odbaciti. Barem ja nemam drugačije razumijevanje.“
Izraelski politički komentator Ori Goldberg također je bio iskren u izražavanju stava da je plan “u svim namjerama i svrhama bio koncentracioni logor” za Palestince u Gazi, “flagrantni zločin protiv čovječnosti prema međunarodnom humanitarnom pravu”. To bi također doprinijelo rastućim osnovama za nezakonitost koje su ovog mjeseca tri izraelska rezervista podnijela u peticiji Vrhovnom sudu Izraela, osporavajući zakonitost Operacije Gideon’s Chariot. Navodeći brojne primjere prisilnog preseljenja i protjerivanja palestinskog stanovništva tokom njenih različitih faza, komentatori poput bivšeg načelnika generalštaba IDF-a Moshea “Bogyja” Ya’alona nisu kvalificirani u pogledu toga kako se takvi programi uspoređuju s međunarodnim pravom. “Evakuacija cijelog stanovništva? Nazovite to etničkim čišćenjem, nazovite to raseljavanjem, nazovite to deportacijom, to je ratni zločin”, rekao je novinarki Lucy Aharish. “Izraelski vojnici su poslani ‘da počine ratne zločine’.”
Postoji i određeni otpor unutar IDF-a, manje iz humanitarnih, a više iz praktičnih razloga. Sama priprema takvog plana usred pregovora o trajnom prekidu vatre i konačnom rješavanju situacije s taocima bila je prvi problem. Drugi je bio kako bi IDF mogao izvodljivo provesti ono što bi bio veliki eksperiment zatvaranja, a istovremeno spriječiti infiltraciju Hamasa.
Ovaj strašni pritisak Netanyahuove vlade uključuje ogromnu količinu pustih želja. Idealno bi bilo da Palestinci jednostavno odu. Ako ne, živjet će u još gorim zatvorskim uvjetima nego što su se suočavali prije oktobra 2023. Ali pretpostavka da će ovaj humanitarni strip, prikriven kao jeziv program nanošenja patnje, dodatno doprinijeti pražnjenju izraelske sigurnosti, svjedoči o tome koliko su očajni i zabludjeli postali izraelski premijer i članovi njegovog kabineta.
Piše: Dr. Binoy Kampmark
