Od izbijanja protesta širom Irana krajem prošle godine, više od 500 ljudi je ubijeno, prema podacima američke novinske agencije za ljudska prava (HRANA), koje su citirali vodeći mediji širom svijeta.
Agencija izvještava da je većina poginulih bila među demonstrantima, dok je stradalo i više od 45 pripadnika iranskih sigurnosnih snaga.
Iako HRANA i zapadni mediji nisu u potpunosti pouzdani izvori u tom pogledu, postalo je očigledno da se unutar Irana odvija novi, značajan ciklus protesta.
BBC Persian, pod pokroviteljstvom britanske države, čini se da ima misiju preuveličavanja razmjera ovih protesta. Sistematski ignoriše značajan dio iranskog stanovništva koji se ne slaže s državnom politikom, ali odbija slijediti diktate Izraela ili njegovog odanog poslušnika Reze Pahlavija.
Ovo je još jedan primjer britanske meke moći u službi Izraela. Opsesivno izvještavanje BBC-a o iranskim protestima duboko je isprepleteno s njegovom politikom patološkog ignorisanja izraelskog genocida u Palestini.
Iako je iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, javno priznao tekuće proteste, naglasio je da se mora napraviti razlika između onih koji imaju legitimne ekonomske pritužbe prema državi i onih koji iskorištavaju pokret radi promocije drugih zlokobnih ciljeva, poput promjene režima i raspada Irana. To je izraelski projekat.
Po svemu sudeći, ovaj novi krug protesta je istovremeno iskren i u velikoj mjeri manipulisan.
Ekonomska kriza
Što se tiče prve tačke, protesti su ukorijenjeni u dubokoj ekonomskoj krizi koju Iran proživljava već decenijama. Ovi ekonomski problemi rezultat su dva komplementarna faktora: unutrašnje korupcije i nesposobnosti države, te paralizirajućih vanjskih sankcija koje su nametnule Sjedinjene Američke Države i druge zemlje. Kako je to prikladno sažeo jedan nedavni naslov u Financial Timesu: „Iranska valuta se ‘pretvara u pepeo’ dok ekonomija tone u kolaps.“
Istovremeno, ova konkretna kriza je uglavnom — iako ne u potpunosti — vještačka distrakcija koju predvode Izrael i SAD. Još jednom ciljaju disfunkcionalnu državu — poput Libana, Sirije, Jemena ili Venecuele — kako bi se održali na vlasti i skrenuli globalnu pažnju s genocida koji se i dalje odvija u Gazi.
Iranci imaju puno pravo i opravdan razlog da protestuju zbog svojih teških i neodrživih ekonomskih i političkih uslova. Osiromašena i nestajuća srednja klasa pretrpjela je ogromne teškoće, dok se radnička klasa lomi pod nezamislivom oskudicom.
Međutim, fokus Izraela na Iran danas vođen je višestrukim faktorima. Prije svega, riječ je o taktici odvraćanja pažnje, usmjerenoj na skretanje globalne pažnje s izraelskog genocida nad Palestincima i sistematske krađe onoga što je preostalo od okupirane Zapadne obale.
Tel Aviv vjeruje da će, što više regionalnog haosa i konfuzije proizvede, svijet brže zaboraviti i okrenuti se dalje od genocida u Gazi.
Drugi, s tim povezani cilj jeste raspad Irana na manje etničke države, slično izraelskim planovima za druge zemlje u regiji, poput Libanona i Sirije. Tel Aviv želi preoblikovati čitavu regiju po vlastitoj slici — slici garnizonske države. Njegovo zlobno priznanje „Somalilenda“ predstavlja nacrt za takav scenario.
Pitanje iranskog nuklearnog programa predstavlja obmanu. Postojao je nuklearni sporazum između Irana i vanjskog svijeta, sklopljen tokom administracije Baracka Obame.
Izrael se dosljedno protivio tom sporazumu, uključujući i putem svoje pete kolone unutar SAD-a, AIPAC-a. Djelujući protiv najboljih interesa i SAD-a i Irana, predsjednik Donald Trump ga je ubrzo poništio po stupanju na dužnost. Izrael je stoga prvenstveno odgovoran za nepostojanje nuklearnog sporazuma između Irana i vanjskog svijeta.
Paralizirajuće sankcije
U međuvremenu, SAD i dalje snose veliku odgovornost za korištenje paralizirajućih sankcija kao oružja protiv iranske vladajuće elite i osiromašenih masa.
Postoje dva razloga kojima se pravdaju sankcije: lažna zabrinutost zbog iranskog nuklearnog programa i pritisak SAD-a i Evrope na Teheran da zauzme manje ratoboran i proizraelski stav u regiji.
Činjenica da je Izrael, iako se predstavlja kao najvatreniji neprijatelj iranske vladajuće Islamske Republike, sam po sebi nuklearna sila koja ratuje na više frontova protiv svojih susjeda — posebno Palestinaca, koji su zarobljeni u vlastitoj domovini — u ovom tumačenju regije, naravno, izostaje.
U poređenju s ranijim valovima nemira, trenutni protesti još nisu dostigli razmjere, značaj niti autentičnost ustanka „Žena, život, sloboda“ iz 2022. godine. Taj ključni i ikonični događaj i dalje je predmet naučne debate, ali činjenica da je imao kolosalan značaj upravo zato što su ga predvodile žene ostaje neupitna.
Trenutni protesti su izuzetno nasilni i sigurno ih ne predvode žene. Ustanak nakon smrti Mahse Amini bio je možda posljednji istinski autohtoni i autentični protestni pokret u modernoj iranskoj historiji — pokret od globalnog značaja.
Nasuprot tome, najnovije proteste nepopravljivo zagađuju agenti Mossada, pri čemu se pale džamije kako bi se izazvali bijes i uznemirenost, što potom proizvodi islamofobne komentare osoba poput J. K. Rowling.
Proteste dodatno obilježavaju lažne vijesti, koje Izrael već dugo koristi u pokušaju da demontira iransku vladu radi vlastitih ciljeva. Prema istragama Haaretza, TheMarkera i Citizen Laba, izraelska hasbara aktivno je uključena u proizvodnju podrške Rezi Pahlaviju, problematičnom sinu posljednjeg Pahlavijevog monarha.
Visoki izraelski zvaničnici dosljedno su podsticali pobunu protiv iranske države, iako takvo poticanje istovremeno diskredituje same nemire. Ipak, određeni aspekti posljednjih demonstracija jesu stvarni i potencijalno značajni.
Dok zapadni mediji poput BBC-a i Wall Street Journala nastavljaju graditi popularnu bazu za cionističku marionetu Pahlavija, iranska država očekuje napad iz SAD-a, kako je Trump ranije prijetio, iz Izraela — ili s obje strane.
Iako su protesti barem djelimično inicirani iznutra, bivši američki državni sekretar Mike Pompeo javno je izjavio da su u njih bili uključeni agenti Mossada. Nije jasno da li je to istina ili psihološka operacija usmjerena na uznemiravanje iranskih vlasti; u svakom slučaju, to dodatno muti vodu.
U svojoj suštini, ovaj pokret nije revolucija, već pokušaj dezinformacijskog puča, grubo osmišljenog od strane SAD-a i Izraela. Slijedeći model puča CIA-e i MI6 iz 1953. godine protiv demokratski izabranog premijera, Amerikanci mogu pružiti vojnu silu, dok Britanci, putem medija poput BBC Persian, mogu širiti dezinformacije.
Ustanak je započeo iz stvarnih i legitimnih razloga, ali Izrael pokušava da ga otme. Kao što je ukrao Palestinu kako bi napravio prostor za svoju garnizonsku državu i prisvojio judaizam kako bi opravdao cionizam, Izrael sada pokušava prisvojiti društveni ustanak druge zemlje. Sve što je time postigao jeste potpuno diskreditovanje inače legitimnih protesta utemeljenih na ekonomskom i političkom blagostanju čitave nacije.
MEE/ Hamid Dabaši
