Arapske države u regiji Perzijskog zaljeva koje imaju stalne američke vojne baze više ne ispunjavaju pravnu definiciju potpuno suverenih nacija i stoga nemaju pravo osporavati pravo Irana da se brani od američke agresije.
Reza Nasri, međunarodni advokat i analitičar vanjske politike, pozivajući se na međunarodno pravo s crnim slovima, rekao je u objavi na X da su se zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar, Bahrein, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan, efektivno odrekle ključnog atributa državnosti: isključive sposobnosti uspostavljanja odnosa s drugim državama.
Nasri je svoj argument zasnovao na Članu 1. Konvencije o pravima i dužnostima država iz Montevidea iz 1933. godine, koja definira suverenu državu prema četiri kumulativna kriterija: stalno stanovništvo, definirana teritorija, vlada i – ključno – “sposobnost uspostavljanja odnosa s drugim državama”.
Oslanjajući se na značajne međunarodne arbitraže poput slučaja otoka Palmas (1928.) i slučaja Lotus (1927.), Nasri je naglasio da ta sposobnost zahtijeva isključivu i nezavisnu vlast nad teritorijom i vanjskim poslovima, oslobođenu podređenosti bilo kojoj drugoj vanjskoj sili.
Prema Nasriju, kontinuirano prisustvo američkih vojnih baza prema Sporazumu o statusu snaga (SOFA) sistematski lišava arapske države domaćine te ekskluzivnosti.
Ovi sporazumi obično daju američkim snagama ekstrateritorijalni imunitet, isključivu operativnu komandu i kontrolu nad značajnim područjima suverene teritorije.
„Lokalni sudovi ne mogu krivično goniti američko osoblje“, primijetio je Nasri. „Lokalna zakonodavna tijela ne mogu pregledati baze. Vlade domaćina ne mogu jednostrano narediti deložacije bez rizika od teške ekonomske ili vojne odmazde.“
Dalje je rekao da operativni centri CIA-e koji se nalaze unutar ili uz ove baze provode obavještajne, nadzorne, izručene i smrtonosne aktivnosti izvan bilo kakvog efikasnog arapskog nadzora.
„Država koja ne može kontrolirati ko nosi oružje na njenom tlu, ko provodi obavještajne operacije ili ko odlučuje kada strane snage odlaze, po definiciji se odrekla ekskluzivnosti ovlasti koju zahtijeva Montevideo“, izjavio je Nasri.
Analitičar je dalje primijetio da su, u pravnom smislu, ove države postale „polusuvereni protektorati, povelje o teritorijama ili moderni vazali u svemu osim u imenu.“
Pošto su dobrovoljno ili pod prisilom napustili četvrti kriterij iz Montevidea, ne mogu se pozvati na punu zaštitu suverene jednakosti prema Povelji UN-a (član 2(1)) ili princip neintervencije (član 2(7)) – posebno protiv same sile čije baze podržavaju, tvrdio je.
Nasri je tvrdio da arapske države domaćini nemaju pravo prigovarati kada Iran ostvaruje svoje inherentno pravo na samoodbranu od američke agresije koja proizlazi iz baza na arapskom tlu.
„Simboli državnosti poput zastava, članstva u UN-u i nacionalnih himni ne daju pravi suverenitet kada se napuste temeljni atributi nezavisnosti“, rekao je. „A najmanje od svega, nemaju pravo prigovarati kada Iran ostvaruje svoje inherentno pravo na samoodbranu od američke agresije koja proizlazi iz baza na arapskom tlu.“
Njegove primjedbe dolaze u trenutku kada tenzije u regiji Perzijskog zaljeva nastavljaju rasti zbog saučesništva nekih arapskih država u američko-izraelskom ratu protiv Irana.
Iranske oružane snage su posljednjih sedmica izvele valove odmazde raketnim i bespilotnim napadima usmjerenim na američke baze i imovinu širom regije.
Iran je ranije upozorio zemlje u regiji da ne dozvole da se njihovo tlo ili zračni prostor koriste za bilo kakav čin agresije protiv Islamske Republike.
