Izrael je izvršio invaziju na izbjeglički kamp u Dženinu nekoliko puta od sporazuma iz Osla 1993. godine. Grad Dženin i obližnji kamp nalaze se u onom što se smatra područijom A Sporazuma. Ovo područje obuhvata otprilike 18 posto Zapadne obale, ili 18 posto od samo 22 posto Palestine, i trebalo bi biti pod potpunom kontrolom Palestinske uprave (PA). To znači da PS upravlja i civilnim poslovima i bezbednošću u ovoj oblasti.
U izbjegličkom kampu Dženin, Izrael je izvršio ponovljene racije od zloglasnog masakra u aprilu 2002. godine. Nedavno, krajem maja, izraelska vojska je izvršila raciju u kampu i ubila nekoliko Palestinaca prije nego što je dovela buldožere koje finansira SAD da iskopaju puteve, unište infrastrukturu i sruše kuće.
Odbacujući odgovornost PA za područje A prema Sporazumu iz Osla, izraelska vojska djeluje slobodno, napadajući i hapseći Palestince u bilo kojem gradu, gradu ili izbjegličkom kampu širom Zapadne obale. U avgustu je okupaciona vojska pokrenula opsežne napade na gradove unutar područja A, ubivši desetine Palestinaca. U kampu Dženin, izraelska vojska je potpuno odsjekla područje od vanjskog svijeta, blokirajući komunikacije, zabranjujući vanjskim novinarima i ograničavajući pristup hrani i vodi. Nakon najmanje sedmične racije, više od 30 Palestinaca je ubijeno, a na desetine uhapšeno bez podizanja optužnice. Prema izvještaju UN-a, samo prošle godine Izrael je ubio najmanje 630 Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jerusalem.
Nadalje, napadi izraelskih jevrejskih doseljenika na Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu značajno su se povećali od izbora najrasističke vlade Izraela ikada. Prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), prošle godine su dokumentirana najmanje 1.423 napada migranata, u prosjeku četiri dnevno. Tokom vrhunca sezone berbe maslina u oktobru, terorizam cionističkih naseljenika porastao je na rekordna 32 napada. Ohrabreni vladinim zvaničnicima i sveprisutnim osjećajem nekažnjivosti, ovi jevrejski doseljenici su divljali, uništavajući kuće, paleći vozila i trujući stoku, a maslinici – trajni simbol palestinske otpornosti i ključni izvor sredstava za život – bili su namjerno spaljeni ili iščupani iz korijena .
Izraelske snage imaju iskustvo u omogućavanju kolonijalnog nasilja, stojeći po strani ili se pridružujući ovim brutalnim napadima. Treba shvatiti da je sistematsko i rasno motivirano nasilje od strane izraelskih jevrejskih fanatika dio proračunate cionističke strategije da se utjera strah i postigne “dobrovoljno” etničko čišćenje Palestinaca.
U međuvremenu, palestinski seljani koji pokušavaju obraniti svoju imovinu suočavaju se s hapšenjem ili ih vojnici dočekaju živom paljbom. Ovaj grubi dvojni pravni sistem – u kojem doseljenici djeluju nekažnjeno, dok Palestinci trpe oštru vojnu vladavinu – predstavlja oličenje uslova aparthejda koje su dokumentovale vodeće organizacije za ljudska prava, uključujući Amnesty International i Human Rights Watch, kao i B'Tselem okupacijske države.
Prošle sedmice, izraelska vojska je pokrenula široku vojnu kampanju u izbjegličkom kampu Balata u Nablusu, Tubasu, gradovima izvan Ramale i Qalqilye na Zapadnoj obali. U Hebronu, izraelske snage počele su buldožerom rušiti novu kolonijalnu cestu južno od grada, čupajući drveće, uništavajući i konfiskujući palestinsku zemlju u korist novih kolonija samo Jevreja.
Sada uporedite to sa sigurnosnom operacijom koju je pokrenula PA, “Zaštiti domovinu”, s ciljem razoružavanja palestinskih boraca unutar izbjegličkog kampa Dženin. Teško je ne vidjeti aktivnosti PA u kampu kao nastavak istih izraelskih napora, koji nisu uspjeli slomiti otpor od 2002. godine.
Zaštita domovine za PA bi trebala značiti obranu palestinskih gradova od osvajačke okupacione vojske, zaštitu palestinskih farmera od napada naseljenika i odupiranje izgradnji kolonijalnih puteva i eksproprijaciji palestinske zemlje, a ne razoružavanje jedine sile koja osporava izraelsku okupaciju i njenu rasističke politike.
Kako frustracija statusom quo raste, zahtjevi za novom strategijom koja daje prednost otporu i samoopredjeljenju u odnosu na adaptaciju sigurno će ojačati. Grassroots pokreti odražavaju želju za vodstvom koje je više odgovorno palestinskom narodu, a manje Izraelu i međunarodnim donatorima.
Na kraju, saradnja PA sa Izraelom naglašava duboke izazove sa kojima se palestinske vlasti suočavaju pod okupacijom. Oslobađanje od ove dinamike zahtijevat će ne samo unutrašnju reformu već i osnaženi nacionalni pokret sposoban da ujedini Palestince, u domovini i dijaspori, oko zajedničke vizije pravde, slobode i samoopredjeljenja.
Djelujući kao podizvođač izraelskog suzbijanja palestinskog otpora okupaciji i nasilju naseljenika, trenutna putanja PA ne samo da potkopava palestinske težnje za državnošću, već također rizikuje transformaciju “domovine” koju navodno štiti u Bantustan kojim upravljaju cionisti.
Piše: Jamal Kanj /MEM
