Dan izbora konačno je stigao u Sjedinjene Države, s desecima milijuna Amerikanaca koji su izašli na birališta u nečemu što bi moglo biti najuspješnije glasovanje u novijoj historiji.
Preko 70 milijuna Amerikanaca već je glasalo u nečemu što je u biti utrka dva konja između sadašnje potpredsjednice Kamale Harris i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa.
Čini se da su oba kandidata uhvaćena u oštru borbu sa gotovo nimalo svjetla između njih, prema nacionalnim ispitivanjima javnog mnijenja.
Ali politika onih koji se nadaju Bijeloj kući ne može biti drastično drugačija, a prvi put nakon nekoliko godina reproduktivno zdravlje žena, posebice njihovo pravo na pobačaj, igra presudnu ulogu.
Za Trumpa, osuđenog zločinca koji traži drugi mandat, glavno pitanje kampanje bili su migranti i ekonomija zajedno sa obećanjem da će se oduprijeti takozvanoj “probuđenoj kulturi”.
Oboje su krenuli u frenetično cik-cak kretanje kroz swing-state, s razularenim skupovima, pa čak i pojavljivanjem Harris u ” Saturday Night Live ” u pokušaju da se dodvori neodlučnim glasačima.
Očekuje se da će rezultati niza država biti objavljeni čim se birališta zatvore oko 19 sati po lokalnom vremenu. Međutim, ako su prethodni izbori nešto drugo, moglo bi proći nekoliko dana dok se ne objavi ukupni rezultat.
Godine 2020. bila su potrebna četiri dana da Pennsylvania bude pozvana za Joea Bidena nakon oštrog rezultata koji mu je osigurao Ovalni ured.
Pod složenim američkim političkim sustavom, o ukupnom rezultatu neće odlučivati narodno glasovanje na nacionalnoj razini, već izborni koledž u kojem se broj elektora svake države grubo mjeri prema veličini njezinog stanovništva.
Svaki kandidat treba 270 glasova u biračkom koledžu da ostvari pobjedu, a bojno polje čine one države u kojima ankete pokazuju da bi država mogla ići u oba smjera.
Kao rezultat toga, swing države, poput Michigana, mogle bi se pokazati ključnima za oba kandidata.
“Za nas je nemoguće podržati genocid”, izjavila je Isabella, aktivistica Pokreta palestinske mladeži, za Middle East Eye na skupu u New Yorku tokom vikenda.
“Ovo je očito crvena linija za većinu Amerikanaca, i iako možda postoje druga pitanja [o kojima se slažemo s Demokratskom strankom], ne možemo svaki dan svjedočiti užasima Gaze znajući da je to ono što naša vlada podržava.”
Izrael je izazvao masovnu smrt i razaranja u Gazi nakon napada 7. oktobra na južni Izrael, ciljajući na civilne rezidencije, škole, bolnice, džamije i skloništa UN-a.
Do sada je službeni broj poginulih preko 43.000 Palestinaca. Međutim, budući da je zdravstvena infrastruktura u Gazi ostala nesposobna zbog izraelskog bombardiranja, broj Palestinaca koje je ubio Izrael vjerojatno će biti daleko veći.
Potpora SAD-a izraelskim ratovima također bi mogla promijeniti obrasce glasovanja među mladim, antiratnim i manjinskim glasačima koji su sve više ljuti i razočarani u Demokratsku stranku.
Studentica Univerziteta Columbia Maryam Alwan, palestinska Amerikanka prve generacije, koja se “potpuno identificirala kao demokrat” kada je imala 18 godina i glasala za Bidena 2020., rekla je da je bila među mnogim mladim glasačima koji u utorak ne bi glasali za plave .
Umjesto toga, Alwan je rekla da će svoj glasački listić poslati poštom u svoju državu Virginiju kako bi glasala za kandidatkinju Zelene stranke, Jill Stein.
“To nije situacija manjeg od dva zla”, rekao je Alwan za MEE.
“Genocid bi trebao biti crvena linija, ne samo za ljude koji su njime pogođeni, već za svakoga ko ima savjesti.”
Alwan je rekla da bi stranka bila prisiljena promijeniti svoje ponašanje, ako bi demokrate koštao izbora povijesni odaziv treće stranke.
Stein je stekla popularnost u arapskim i muslimanskim zajednicama usred izraelskog brutalnog rata protiv Gaze i Libana, pokazuju istraživanja javnog mnijenja.
Dok je vrlo malo vjerojatno da će kandidatkinja Zelene stranke pobijediti na predsjedničkim izborima, njezini je pristaše vide kao principijelni izbor koji može postaviti temelje za veću održivost budućih kandidata treće strane.
Kritična tačka
Američki izbori dolaze u trenutku kada se svijet nalazi na jednom od najkritičnijih trenutaka u posthladnoratovskoj eri sa velikim razlikama u tome kako će dva kandidata vjerojatno voditi svoju vanjsku politiku.
Harris se suočila s kritikama zbog svog vanjskopolitičkog iskustva, a nacrt platforme Demokratske stranke za 2024. u koji je MEE imao uvid nije pružio odgovore o tome kako bi se ona nosila s nizom pitanja.
Za mnoge analitičare, 14 milijuna ljudi koji žive u Izraelu i okupiranoj Palestini vjerojatno će biti pod najvećim utjecajem bliskoistočne politike sljedeće administracije.
Ispitivanje javnog mnijenja koje je u septembru proveo Mitvim, Izraelski institut za regionalnu vanjsku politiku, pokazalo je snažnu potporu Trumpu i među desničarskim i centrističkim Izraelcima, pri čemu oko 68 posto Izraelaca vidi Trumpa kao kandidata koji će “najbolje služiti interesima Izraela” , dok samo 14 posto podržava Harris.
Godine 2020. izraelski premijer Benjamin Netanyahu opisao je Trumpa kao “najboljeg prijatelja kojeg je Izrael ikada imao u Bijeloj kući”, zahvaljujući odluci tadašnjeg predsjednika da preseli američku ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem i prizna izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni .
A u posljednjim mjesecima svog predsjedničkog mandata, Trump je također pomogao u sklapanju Abrahamovih sporazuma, sporazuma koje je Izrael sklopio za uspostavljanje otvorenih veza s Bahreinom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Marokom i Sudanom.
Malo ko očekuje da će se Harrisova administracija okrenuti od Izraela, ali mnogi su rekli da se ona često predstavljala kao suosjećajniji glas u Bidenovoj administraciji kada su u pitanju Palestinci.
Američko-iranski odnosi još su jedno ključno vanjskopolitičko pitanje kojim će se sljedeći predsjednik morati pozabaviti, a i Harris i Trump izrazili su tvrdokorna stajališta o Islamskoj Republici, a Harris ju je nazvala “najvećim protivnikom” SAD-a.
Iransko vodstvo nije jasno dalo do znanja kojem kandidatu daje prednost, ali izvješća su sugerirala da je odgodilo potencijalni napad na Izrael do nakon izbora i prije inauguracije u januaru.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei i visoki vojni dužnosnici nastavili su s prijetnjama Izraelu posljednjih dana. U nedjelju je predsjednik Masoud Pezeshkian rekao da nedavni udari Izraela na Iran ne mogu proći bez odgovora, ali je dodao da “vrsta i intenzitet” odgovora ovisi o tome hoće li se primirje moći postići u Libanu ili Gazi.
Zapadni dužnosnici rekli su da Teheran još uvijek raspravlja o opcijama za napad, uključujući mogućnost korištenja svojih savezničkih oružanih skupina u Iraku za napad na Izrael, što bi dalo mjeru poricanja i možda spriječilo daljnje napade na iranski teritorij.
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati vjerojatno će ekonomski i vojno profitirati od Trumpove pobjede, budući da su prethodno uživali neviđenu razinu potpore SAD-a tokom njegove administracije, uključujući tvrdolinijaški stav Washingtona protiv Irana.
Visoki arapski dužnosnik rekao je za MEE da su zaljevske države bile usredotočene “na to kako će se sljedeća administracija uhvatiti u koštac s Hutijima”.
Huti, jemenski pokret službeno poznat kao Ansar Allah, jedan su od članova “osovine otpora”, koju je Iran uzgojio kako bi se suprotstavio izraelskom i američkom avanturizmu na Bliskom istoku.
Teheran ima različite stupnjeve utjecaja na ovu mrežu, s Hutijima koji su pokrenuli nekoliko napada bespilotnim letjelicama protiv Izraela otkako je izbio rat u Gazi, zajedno s ciljanjem međunarodnih brodskih brodova u regiji Crvenog mora.
Gerald Feierstein, bivši američki ambasador u Jemenu za vrijeme Obamine administracije, rekao je za MEE da je najizravniji način da SAD zaustavi napade Hutija postizanje primirja u Gazi.
“Ako taj rat završi, casus belli nestaje. Hutijima će biti teže opravdati svoje napade”, rekao je Feierstein.
Nije jasno kojeg kandidata turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan preferira, ali izvori iz njegovog okruženja rekli su za MEE da vjeruju da bi Trumpovo predsjedništvo moglo dobro funkcionirati zbog zajedničke historije. Drugi u njegovoj vladajućoj Stranci pravde i razvoja (AKP) rekli su da više vole izglede za stabilne odnose pod Harrisovom.
U Europi se mogućnost drugog Trumpovog mandata za neke pokazala duboko uznemirujućom, jer je republikanac opetovano prijetio povlačenjem iz NATO-a.
“Što će se dogoditi ako Trump bude izabran po drugi put za predsjednika u Americi koji proglasi NATO zastarjelim i više nije spreman održati obećanja o sigurnosti?” Friedrich Merz, stranački čelnik njemačkih konzervativnih demokršćana, rekao je pristašama prošle sedmice.
“Tada ćemo biti sami. I pritom ne mislim samo na nas Nijemce, već i na Europljane.”
