Posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Rijadu, Abu Dhabiju i Dohi nije diplomatska. To je pozorište – obojeno u zlatu, potaknuto pohlepom i osigurano izdajom.
Američki predsjednik koji otvoreno nagovara na genocid dočekan je crvenim tepisima, rukovanjem i praznim čekovima. Obećani su trilioni; razmjenjuju se lični pokloni. A Gaza i dalje gori.
Zaljevski režimi imaju moć i bogatstvo. Imaju Trumpovu pažnju. Ipak, ništa od toga ne koriste – ni da zaustave pokolj, ublaže opsadu, niti da zahtijevaju dostojanstvo.
U zamjenu za njihovo bogatstvo i poštovanje, Trump daje Izraelu bombe i pušta ih da se šire po regiji.
Ovo je istinita priča. U srži Trumpovog povratka leži projekat koji je pokrenuo tokom svog prvog predsjedništva: brisanje Palestine, uzdizanje autokratije i preoblikovanje Bliskog istoka po uzoru na Izrael.
“Vidite li ovu olovku? Ova prekrasna olovka na mom stolu je Bliski istok, a vrh olovke – to je Izrael. To nije dobro”, rekao je jednom novinarima, žaleći se na veličinu Izraela u poređenju sa njegovim susjedima.
Za Trumpa, Bliski istok nije regija historije ili čovječanstva. To je pijaca, skladište oružja, geopolitički bankomat.
Njegov pogled na svijet oblikovan je evangelističkim žarom i transakcijskim instinktom. U njegovoj retorici, Arapi su oličenje haosa: iracionalni, nasilni, kojima je potrebna kontrola. Samo je Izrael prikazan kao civilizovan, demokratski, božanski izabran. Ova binarna datoteka nije slučajna. To je ideologija.
Poslušnost za preživljavanje
Trump naziva regiju “surovim susjedstvom” – što je šifra za beskrajni militarizam koji ljude Bliskog istoka ne prikazuje kao živote koje treba zaštititi, već kao prijetnje koje treba obuzdati.
Njegov ugovor o naoružanju Saudijskoj Arabiji vrijedan 110 milijardi dolara iz 2017. godine reklamiran je kao mir kroz prosperitet. Sada želi još trilione dolara u glavnom gradu zemalja Perzijskog zaliva. Kako izvještava New York Times, Trump zahtijeva da Saudijska Arabija investira cijeli svoj godišnji BDP – bilion dolara – u američku ekonomiju.
Rijad je već ponudio 600 milijardi dolara. Trump želi sve. Ekonomisti to nazivaju apsurdnim; Trump to naziva dogovorom.
Ovo nije pregovaranje. Ovo je počast.
I tempo se ubrzava. Nakon nedavnog sastanka s Trumpom, UAE su najavile desetogodišnji investicijski okvir sa SAD-om vrijedan 1,4 biliona dolara.
S druge strane Zaljeva, u toku je utrka – ne u okončanju genocida u Gazi, već u međusobnom trošenju za Trumpovu naklonost, obasipajući ga bogatstvom ni za šta zauzvrat.
Zaljev se više ne tretira kao regija. To je trezor. Suvereni fondovi bogatstva su nove glasačke kutije. Suverenitet – samo još jedna imovina kojom se trguje.
Trumpova ponuda je jednostavna: poslušnost za opstanak. Za režime koje još uvijek proganja Arapsko proljeće, blagoslov Zapada je njihov posljednji štit. I platit će bilo koju cijenu: bogatstvo, nezavisnost, čak i dostojanstvo.
Za njih, prava prijetnja nije Izrael, pa čak ni Iran. To je njihov vlastiti narod, nemiran, čežnjiv, neupravljiv.
Demokratija je opasnost; samoopredjeljenje, tempirana bomba. Zato sklapaju pakt sa đavolom.
Doktrina imuniteta
Taj đavo donosi zastave, okvire, fotografisanja i sporazume. Novi poredak zahtijeva normalizaciju odnosa s Izraelom, pokoravanje njegovoj supremaciji i šutnju o Palestini.
Nekada prkosne slogane zamjenjuju fintech sajmovi i inscenirani osmijesi pored izraelskih ministara.
Zauzvrat, Trump nudi nekažnjivost: političko pokriće i oružje. To je doktrina imuniteta, kupljena zlatom i natopljena arapskom krvlju.
Ponižavaju sami sebe. Daju mu dogovore, počasti, trilione. Vjeruju da pokornost kupuje poštovanje. Ali Trump poštuje samo moć – i to jasno stavlja do znanja.
On hvali ruskog predsjednika Vladimira Putina: “Je li Putin pametan? Da… to je prokleto dobar način pregovaranja.” On naziva turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana “čovjekom kojeg volim [i poštujem]. Sviđalo se to nekome ili ne, oni brane svoje nacije. A Trump, uvijek otvoren za transakcije, poštuje moć.”
Arapski vladari ne nude takvu snagu. Oni nude poštovanje, a ne prkos. Oni ne vrše pritisak; oni plaćaju.
A Trump ih otvoreno ismijava. Kralj Salman „možda neće biti tamo dvije sedmice bez nas“, hvali se. Daju mu milijarde; Traži milijarde.
Nije samo Ministarstvo finansija SAD-a koje od toga ima koristi. Milijarde iz Zaljeva ne samo da potiču politiku; obogaćuju porodično carstvo. Od povratka na vlast, Trump i njegovi sinovi jure poslove širom Zaljeva, koristeći lojalnost koju su zaslužili.
Hotel u Dubaiju, toranj u Džedi, golf resort u Kataru, kripto investicije u SAD-u, privatni klub u Washingtonu za zaljevsku elitu – to nisu strateški projekti, već izvori prihoda za porodicu Trump.
Nagrada za etničko čišćenje
Presedan je postavljen rano. Bivši predsjednički savjetnik Jared Kushner, Trumpov zet, osigurao je 2 milijarde dolara iz suverenog fonda Saudijske Arabije ubrzo nakon što je napustio funkciju, uprkos internim prigovorima.
Poruka je bila jasna: pristup Trumpovima ima svoju cijenu, a vladari Perzijskog zaljeva su spremni platiti.
Sada Trump prima privatni avion od vladajuće porodice Katara – nebesku palatu vrijednu 400 miliona dolara.
Ovo nije diplomatija. Ovo je pljačka.
I kako Trump reaguje? Uvredljivo: “To je bio sjajan gest”, rekao je o avionu, prije nego što je dodao: “Mi ih čuvamo na sigurnom. Da nije bilo nas, vjerovatno sada ne bi postojali.”
Ovo je bila njegova zahvalnost Saudijskoj Arabiji, UAE i Kataru; Raskošni pokloni dočekani su s poniženjem.
I za šta ga nagrađuju? Za genocid. Za 100.000 tona bombi bačenih na Gazu. Zbog podržavanja etničkog čišćenja pred svima. Za osnaživanje krajnje desničarskih izraelskih političara, uključujući ministra finansija Bezalela Smotricha i premijera Benjamina Netanyahua, dok pozivaju na depopulaciju Gaze. Zbog predsjedavanja najfanatičnijom cionističkom, najneizvinjavajućim islamofobnom administracijom u historiji SAD-a.
Ipak, ne traže ništa, a nude sve. Mogli su iskoristiti svoju prednost. Nisu.
Jemenski presedan dokazuje da oni mogu funkcionirati. Trump je zaustavio bombardiranje pod pritiskom Saudijske Arabije, na vidljivo nezadovoljstvo Netanyahua. Kada su htjeli dogovor, postigli su ga s Hutima.
A kada su pokušali vratiti Siriju iz hladnoće, Trump je udovoljio. Pristao je da se sastane s bivšim vođom pobunjenika, koji je postao predsjednik, Ahmedom al-Sharaaom – što je u posljednji čas bio dodatak njegovom rasporedu u Rijadu – i čak je razgovarao o ukidanju sankcija, opet na zahtjev Saudijske Arabije, kako bi im se “dala prilika za uspjeh”.
Nijedan američki predsjednik nije imun na pritisak. Ali za Gazu? Mirnoća.
Cijena tišine
Dok se Trump slavio u Rijadu, Izrael je bombardovao dvije bolnice u Gazi bombama američke proizvodnje. U Khan Younisu, Evropska bolnica je navodno pogođena s devet bombi koje su uništile bunkere, usmrtivši više od dvadeset desetina ljudi i ranivši desetine. Ranije tog dana, u vazdušnom napadu na bolnicu Nasser ubijen je novinar Hassan Islayeh dok je bio na liječenju od zadobijenih povreda.
Dok je Trump uživao u aplauzu, Izrael je masakrirao djecu u Džabaliji, gdje je za samo nekoliko sati ubijeno oko 50 Palestinaca.
Ovo je krvava cijena arapske šutnje, zakopana ispod urlika aplauza i sjaja časti.
Ove sedmice obilježava se godišnjica Nakbe – i evo je opet, ponovljena ne samo kroz tenkove, već i kroz arapsko saučesništvo.
Bombe padaju. Pojas Gaze se pretvara u prah. Dva miliona ljudi gladuje. Hrana UN-a je nestala.
Bolnice su pune beba sa kosturima. Majke kolabiraju od gladi. Desetine hiljada djece su teško pothranjene, a više od 3.500 je na ivici smrti.
U međuvremenu, Smotrich govori o “trećim zemljama” za narod Gaze. Netanyahu obećava da će ih ukloniti.
A Trump – čovjek koji omogućava uništenje? Njega ne osuđuju, već slave arapski vladari. Oni nestrpljivo ljube ruku koja šalje bombe, puze pred arhitektom svog uništenja i odijevaju ga u sjaj i luksuz.
Dok veći dio svijeta čvrsto stoji na svojim nogama – Kina, Evropa, Kanada, Meksiko, čak i Grenland – odbijajući da se pokloni Trumpovom maltretiranju, arapski vladari kleče. Otvaraju novčanike, savijaju kičme, prazne ruke – i dalje miješajući poniženje s diplomatijom.
I dalje vjeruju da bi im Trump, ako se dovoljno nisko poklone, mogao baciti kost. Umjesto toga, on im baca novčanicu.
Ovo nije realpolitika. To je groteskni spektakl dekadencije, zablude i srama.
Sa svakim potpisanim čekom, svakim ponuđenim avionom, svakom prilikom za fotografisanje pored krvnika naroda, arapski vladari ne osiguravaju poštovanje historije. Oni zapečaćuju svoje mjesto u njenim prljavim fusnotama srama.
Piše: Soumaya Ghannoushi – britanska tuniska spisateljica i stručnjakinja za bliskoistočnu politiku. Njezini novinarski radovi objavljivani su u The Guardianu, The Independentu, Corriere della Seri, aljazeera.net i Al Qudsu.
