U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari klanjana je dženaza i obavljen ukop sedam žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice, javlja Anadolu.
Hiljade ljudi stigle su u Potočare u jutarnjim satima gdje su odali počast žrtvama genocida počinjenog nad muškarcima i dječacima 1995. godine.
Dženazu-namaz je predvodio i hutbu kazivao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
“Trideset je godina od kulminacije zla nad našim narodom, od zločina genocida nad ubogim ljudima srednjeg Podrinja, koje su zločinci iscrpili do granica izdržljivosti, a onda ih, nemoćne, satjerali u majušni prostor Srebrenice. To zlo je haralo u cijeloj Bosni i Hercegovini tih teških devedesetih godina prošloga stoljeća, a ovdje je, među ovim pitomim brdima, doživjelo svoj sramni vrhunac”, rekao je Kavazović u hutbi koju je održao u Memorijalnom centru Potočari, povodom 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice.
Naveo je da su danas u Potočarima da se “susretnemo i da se pogledamo, kao braća i sestre”.
“U ovim bijelim nišanima, kamenim biljezima našega stradanja, zapisane su naša ljubav i naša tuga. Ovi bijeli nišani svjedoče i opominju o okrutnosti dušmana i bešćutnosti svijeta. Ovdje smo da dozovemo uspomene na naše najmilije, očeve i sinove, braću i sestre. Bol i tuga koju nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer se ne mogu nikada zaboraviti”, kazao je reis Kavazović.
Poručio je da “košulju tuge, kojom smo odjeveni tog 11. jula 1995. godine, nikada nećemo skinuti, a odjeću strpljivosti nosit ćemo kao vjernici, prihvatajući iskušenje koje nas je zadesilo.”
“Srebrenica nas je poučila da zlo ne miruje, ono se primiri, pa iskrsne i okomi se na žrtvu. Živimo u vremenu narastanja zla i negiranja genocida. Protagonisti zla se nadaju da se lažima mogu pobrisati njegove granice i razlika između žrtve i zločinca. Računaju da će u našoj duši izazvati pometnju i ravnodušnost i da će nas natjerati da ustuknemo pred njihovim licem. Nikada i nikako”, poručio je.
– Dolina nišana –
Naglasio je da “ovo polje bijelih nišana u Potočarima, u koje smo zagledani, potvrđuje nam da mržnja nikada ne može dovesti do ljubavi, ubistvo do života ni nasilje do slobode.”
“Mezarje na kojem stojimo govori i opominje da se mržnjom i osvetom može stići jedino do zločina, prezira i bolesti duše. Ovo mjesto nas obavezuje da mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice”, istakao je Kavazović.
Poručivši da je “naša obaveza brinuti o Srebrenici, jer ona je rodno mjesto našeg naroda, naveo je da “u njoj vadimo rodni list i da se ništa na ovoj zemlji bosanskoj ne može mjeriti s njom.”
“Iz zla koje nam se ovdje, u Srebrenici, ovjekovječilo, mora se roditi naša još čvršća snaga i odlučnost da se u dobru i Božijem zadovoljstvu, slobodni i jaki, uzdižemo i živimo i da to naše kosmičko dobro jednom za sva vremena prekrije i poništi sve brloge i nastambe zla koje stalno vreba”, rekao je reis Kavazović.
Naglasio je “neka nam Srebrenica bude pouka da se slabima milost ne ukazuje i zakletva da više nikada nećemo dopustiti da nam se zlo ponovi.”
“Neka Srebrenica bude zalog za našu slobodu i život u miru. Neka pravda zamijeni tugu, a nada očajanje”, dodao je Kavazović.
Nakon dženaza-namaza, porodice, prijatelji i komšije prenijeli su tabute s posmrtnim ostacima sedam žrtava genocida do mjesta ukopa gdje su našli svoj vječni smiraj.
Genocid u Srebrenici su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači u julu prije 30 godina.
Posmrtni ostaci žrtava koje su sahranjene ove godine pronađeni su u grobnicama otkrivenim prethodnih godina lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti najmilijih.
– Ubijeni tinejdžeri –
Najmlađe žrtve koje su ukopane ove godine su dvojica mladića koji su u trenutku smrti imali 19 godina, Senajid Avdić i Hariz Mujić. Obojica, ubijena u julu 1995, konačan smiraj našli su 30 godina kasnije.
Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića, koji je imao 34 godine kada je ubijen, ekshumirani su 1998. godine, ali porodica zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, ranije se nije mogla odlučiti da da saglasnost za ukop.
Ukopani su i posmrtni ostaci Fate (Huso) Bektić (1928), Sejdalije (Alija) Alića (1961), Rifeta (Mustafa) Gabeljića (1964) i Amira (Ibrahim) Mujčića (1964).
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine – Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
– Presude –
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
