Početkom prošlog novembra, jedva mjesec dana nakon što je započeo izraelski genocidni rat u Gazi, Kraljevina Saudijska Arabija sazvala je izvanredni zajednički samit koji je okupio čelnike država i vlada Lige arapskih država (LAS) i Organizacije islamskih islamista. Saradnja (OIC) sa ciljem okončanja izraelskog rata i ponovne potpore Palestincima.
Ukupno 57 zemalja, uključujući 22 članice LAS-a, okupilo se u Rijadu na najvišoj razini političkog predstavljanja i, nakon jednodnevnog razmatranja, izdali su prilično dugu rezoluciju klasično sročenu kojoj, kao i obično, nedostaje pravi mehanizam provedbe.
Rezolucija je zadužila ministre vanjskih poslova Saudijske Arabije, Jordana, Egipta, Katara, Turske, Indonezije, Nigerije i Palestine, zajedno sa glavnim tajnicima LAS-a i OIC-a, da ” pokrenu hitnu međunarodnu akciju” kako bi se zaustavio rat u Gaz. Skupina dužnosnika postala je poznata kao Kontaktna skupina za Gazu. Gotovo godinu dana kasnije, rat je ubio gotovo 42.000 Palestinaca, povrijedio više od 95.000, raselio cijelo stanovništvo Pojasa Gaze, oko 2,3 milijuna ljudi, najmanje dva puta, izgladnjivao još gotovo milijun ljudi i uništio više od 80 posto zgrada u opkoljeni pojas Gaze. Rat još traje i sve više Palestinaca je ubijeno i ranjeno. I ne samo to, već se širi na cijelu regiju, pa tako i na Libanon gdje su izraelski borbeni avioni prvog dana intenzivnog bombardiranja u ponedjeljak, 23. septembra, ubili oko 500 civila.
Je li Kontaktna skupina učinila išta značajno da “provede” odluku svojih vlada o okončanju rata? Ništa, osim uobičajene prilike za zajedničko fotografisanje, nekoliko sastanaka i više razgovora, dok Izrael nastavlja svoj genocid nad djecom, ženama i starcima u Gazi.
Također su prisustvovali konferenciji u Madridu, koju je organizirala španjolska vlada 13. septembra, kako bi naglasili dvodržavno rješenje kao jedini put naprijed za okončanje sukoba, jednom zauvijek. Prošlog maja Španjolska je poduzela hrabar korak priznavanja Palestine kao neovisne države i organizirala sastanak kako bi pokazala svijetu da je odlučna djelovati kako bi se okončao sukob. Koliko će to biti uspješno, druga je stvar.
Međutim, dublji uvid u evidenciju kolektivnih i pojedinačnih stajališta država članica OIC-a i LAS-a o palestinskom pitanju otkriva skandalozno sramotnu i neugodnu kontradikciju, sa samim načelima na kojima su obje organizacije utemeljene i njegovane u svojim zasebnim osnivačkim poveljama. Njihova pojedinačna i grupna stajališta nisu ništa više od govornih usluga u propagandne svrhe, više nego principijelna u njihovim uvjerenjima i stavovima njihovog javnog mnijenja, koje je velikom većinom propalestinsko. Oni su također krajnje licemjerni i odvojeni od realnosti na terenu, čak i sada dok pokušavaju, preko Kontaktne skupine za Gazu, okončati rat. To tim zemljama nije strano, ali je obrazac izgrađen na licemjerju i nepoštivanju vlastitih naroda još otkako je osnovan aparthejdski Izrael. I OIC i LAS uvijek su cijenili Palestinu, i vjerski i povijesno, ali su uvijek propustili učiniti ono što se od njih stvarno očekivalo.
Na primjer, među Kontakt skupinom za Gazu samo Indonezija i Katar ne održavaju diplomatske odnose s Izraelom. Ostali su odavno normalizirali odnose s državom apartheida, a Egipat je prednjačio još 1979. kada je potpisao mirovni sporazum s Izraelom koji je, doslovno, odbacio palestinsko pitanje kao “središnji uzrok” u arapskom svijetu kako obično tvrde gotovo svi članovi LAS-a. Jesu li preispitali svoju politiku kao način pritiska na Izrael da prekine rat? Jedva.
Ako su OIC i LAS ozbiljni po pitanju Palestine i okončanja genocida u Gazi, mogli su zauzeti jasnije stavove koji nadilaze lijepo sročene izjave osude. Oni koji imaju bilo kakve odnose s Tel Avivom mogli bi taj odnos iskoristiti na zadovoljstvo vlastitih naroda i svoje palestinske braće, kako ih radije nazivaju. Obje organizacije predstavljaju trećinu članstva Ujedinjenih naroda i više od 1,8 milijardi muslimana, što je moćna sila kada je učinkovito raspoređena; umjesto toga, oni mole zapadne zemlje da uvjere odmetnički Izrael da zaustavi pakao koji je pustio na Gazu i Zapadnu obalu.
Kombiniranih 57 zemalja koje su članice OIC-a, uključujući 22 koje su članice LAS-a, imaju potencijal kratkoročno i dugoročno naštetiti Izraelu i natjerati ga da plati cijenu za svoju agresiju, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. počinjenje u Gazi i sada u Libanonu.
Još uvijek bi mogli, na primjer, pokrenuti svjetsku kampanju bojkota države apartheida u kombinaciji s golemim antiizraelskim pokretom civilnog društva koji se odvija diljem svijeta u posljednjih 12 mjeseci, u kojem milijuni ljudi izražavaju bijes protiv Izraela. Diplomatski gledano, zemlje LAS-OIC-a trebale su protjerati izraelske diplomate iz svojih prijestolnica, zatvoriti izraelska ambasade u tim zemljama i zabraniti bilo kakav kontakt s Izraelom barem dok ne zaustavi svoj genocid u Gazi, a kamoli da prihvati dvodržavno rješenje koje svi oni zagovaraju.
Ekonomski, obje skupine imaju ogromnu ekonomsku moć kada se spoje zajedno. Ove dvije organizacije uključuju neke od najvećih svjetskih proizvođača nafte i imaju sve razloge otežati Izraelu nabavu nafte kako bi se njegov stroj za ubijanje prekinuo, meljeći još djece u Gazi. Možda neće moći koristiti naftu kao što su neki od njih učinili 1973., ali još uvijek mogu naštetiti Izraelu.
Ipak, i to na najskandalozniji način, činjenica je da gotovo sve države članice OIC-a i gotovo jedna trećina članica LAS-a i dalje održavaju ekonomske odnose s Tel Avivom, što je jednako, neizravno, finansiranju genocida u Gazi i rata u Libanonu . Ako se zapadne saveznike Izraela može okriviti za opskrbu oružjem, skupine OIC-LAS također su krive za saučesništvo jer nisu učinile ono što je u njihovoj moći.
Godišnja kombinirana trgovinska razmjena između LAS-OIC zemalja i Izraela mjeri se milijardama dolara. Procjenjuje se da je obujam trgovine između Egipta i Izraela veći od 2 milijarde dolara, dok je Ujedinjenih Arapskih Emirata skočio za 16 posto u odnosu na 2022., za razliku od izraelske ekonomske razmjene s ostatkom svijeta, koja je pala za ukupno 18 posto od početka rata u Gazi prošle godine.
Zemlje OIC-LAS-a imaju financijsku sposobnost u potpunosti financirati UNRWA-u, agenciju UN-a koja brine o palestinskim izbjeglicama, umjesto da čekaju da drugi, posebice SAD, to učine. Cjelokupni proračun UNRWA-e iznosi oko 1,6 milijardi dolara, što je ništai kada ga podijeli 57 zemalja koje čine OIC.
Kontaktna skupina za Gazu obavit će više posjeta i sastanaka dok Izrael radi ono u čemu je najbolji: ubistvo više stanovnika Gaze,posebno djece.
Piše: Mustafa Fetouri
