Kriza u najstarijim jevrejskim novinama na svijetu razotkriva cionističku medijsku mrežu i kampanju ‘Get Corbyn’

Opisivanje privatnog okupljanja Kolektiva i nazivanje osnivanjem nove političke stranke vjerovatno je bilo malo preuranjeno od strane nepozvanog Guardiana. Corbyn i njegove pristalice testirali su vode i pozvali vjerovatno ne više od 60 ljudi, “drugova” iz cijele Velike Britanije koji su zgroženi trenutnom putanjom laburista.

Značajno da je sam Corbyn sjedio u prvom redu publike, a ne na platformi, jasno dajući do znanja da ovo nije njegova konferencija, već okupljanje istomišljenika koji očajnički žele pojavu novog političkog pokreta (očigledno utjecajna generacija Z ne voli riječ “party”). Corbyn, koji uživa u višemilionskim društvenim mrežama koje prate uglavnom mladi ljudi, brzo će biti zapažen.

Činjenica da je on vrlo fin čovjek koji podjednako brine o svojim biračima vjerovatno je razlog zašto je ponovo izabran uprkos najopačnijoj kampanji koju je Laburistička partija ikada pokrenula da ga izbaci sa mjesta Islington North koji je vodio od 1983. godine. U svojoj aroganciji predvođenoj cionistima, laburisti su mislili da bi mogli slomiti Corbyna nakon što su povukli bič 2020. zbog neosnovanih optužbi za antisemitizam (pročitajte Fordeov izvještaj) dok su predašne cioniste bacili padobranom na sigurna laburistička mjesta na drugim mjestima.

U prvoj anketi kampanje za pojedinačne izborne jedinice, podrška laburista iznosila je 43 posto, dok je Corbynova bila 29 posto. Međutim, kada je od birača zatraženo da direktno biraju između Corbyna i Laburista, on je bio ispred, čak 48 posto.

Komentari iz Laburističkog štaba uključivali su: “Stvar u vezi Jeremyja je da on uvijek precjenjuje koliko je popularan.” Na opštim izborima u julu, na kojima je bio nezavisni kandidat, Corbyn je osvojio 24.120 glasova, dok je njegov rival iz laburista, lokalni odbornik, zaostao za 16.873 glasa.

Većina medija sa sjedištem u Londonu, za koje se često sumnja da su pod kontrolom cionista, ozbiljno je umanjila rezultat. Sugeriranje takve kontrole obično bi privuklo optužbe za antisemitizam od onih koji griješe misleći da su svi Jevreji cionisti i da su svi cionisti Jevreji; nijedna izjava nije tačna. Međutim, takva optužba mi ne bi bila prva. Štaviše, tokom vikenda Korbinističke konferencije isplivalo je nešto zaista zlokobno.

Ova pogubna politička ideologija podržava aparthejd, okupatorsku državu Izrael. Neumoljivu lopticu usmjerenu na Corbyna preko cionističkih medija vodi, i već godinama, najstarije jevrejske novine na svijetu ovdje u UK, Jewish Chronicle. Vjerno prati jevrejski život od svog pokretanja 1841. godine i bio je stalni izvor ponosa za novinare koji su radili na naslovu.

Danas je njegova reputacija narušena jer su neki od njegovih najboljih kolumnista napustili novine koje su ne tako davno s ponosom tvrdile da su odigrale veliku ulogu u Corbynovom padu. Cravenov kolumnista Stephen Daisley naveo je ovo kao dovoljan razlog da spasi novine kada je u aprilu 2020. napisao za desničarski Spectator: „Da novine nisu bile u opticaju, ili da ih je uređivao neko s manje hrabrosti od Stephena Polarda, mnogo toga što znamo o Corbynu i njegovim pristalicama možda nikada ne bi izašlo na vidjelo, ili je možda izašlo na vidjelo tek nakon što je bio na broju 10. Bilo je mnogo kamenja ispod kojih je trebalo pogledati, a novinari JC-a su uradili većinu dizanje teškog tereta. ”

Čini se da je bilo dosta samoprojekcija ovog vikenda od strane novinara koji se dive JC-u i njegovom posebnom brendu žutog novinarstva nakon što se pokazalo da su priče objavljene pod naslovom Elona Perryja izazvale istragu Izraelskih odbrambenih snaga nakon što je prijavio lažnjak vijest da je vođa Hamasa Yahya Sinwar namjeravao prokrijumčariti izraelske taoce iz Gaze u Iran. Perryjev izvještaj viđen je kao potvrda divljih i neutemeljenih tvrdnji koje je prethodnog dana iznio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, čovjek koji, iskreno, ne bi prepoznao istinu ako bi ga pogodila ravno između očiju.

Otkriće da su priče iz Gaze koje je objavio JC lažne potaknulo je stalan urednički egzodus; neki od najpoznatijih kolumnista JC-a dali su otkaz u šoku i užasu. Prema uredniku desničarskih novina Jake Wallis Simons, Perry ga je “prevario”. Kao neko ko je imao loše kritike u štampi, jedan od mnogih, mora se reći,  moram priznati da uživam u određenoj dozi šadenfrudiranja zbog ovog skandala.

.Međutim, to nije bio kraj Perryjeve nepoštenosti. Sada se suočava sa pitanjima u vezi sa izvještajem u kojem je navodno iznio unutrašnju priču o ubistvu šefa politbiroa Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu, kao i njegove tvrdnje da je radio kao profesor političkih nauka na Univerzitetu u Tel Avivu, koji navodno nema evidenciju od toga jeste, i da je učestvovao u izraelskom napadu na Entebbe 1976. da bi spasio taoce u Ugandi.

Kao novinar čija dosadašnja karijera traje pet decenija, moram reći da je satisfakcija proistekla iz pada JC bila kratkog vijeka. Srce mi je za novinare koji su još uvijek u novinama, koje imaju tiskani tiraž slično zajednici u kojoj sam služila kao lokalni nedjeljnik u svom rodnom sjeveroistoku Engleske.

Pad JC-a, međutim, pokazatelj je medijske industrije u Londonu, koja je u krizi, što je još jedna žrtva rata Izraela protiv Palestinaca u Gazi. Laži i neistine iz usta medijskih ličnosti, poput Rachel Riley, na primjer, uglavnom su ostale neprovjerene. Čini se da su pro-izraelski, cionistički stavovi pružili pokriće onima poput Rileya da promoviraju dobro dokumentovane laži o zločinima 7. oktobra koje su izraelski mediji dugo diskreditovali. Pogledajte ovaj intervju koji je dala za BBC.

Nacionalni emiter je također bio uhvaćen u I krizu u uvodniku The Canary bez ograničenja “bez iznenađenja” zbog skandala.

JC je 1. avgusta izvijestio da je više od 200 Jevreja zaposlenih u BBC-u bilo “bijesno” zbog njegovog rješavanja antisemitizma. Očigledno su početkom juna poslali pismo pritužbe članovima odbora korporacije zbog uočene pristrasnosti i antisemitizma, ali je naišlo na odgovor za koji su tvrdili da je “primjer bacanja gasa na cijelu jevrejsku zajednicu”. BBC je tada bio pogođen optužbama u Telegraphu da je prekršio 1.500 vlastitih smjernica.

Međutim, ako su čelnici BBC-ja mislili da mogu prebroditi ovu oluju neozlijeđeni, nisu u pravu. Još jedna bomba bačena je ove sedmice nakon krize JC nakon što se pokazalo da je Sir Robbie Gibb jedini direktor Jewish Chroniclea, prema dva izvještaja službe za korporativne informacije britanske vlade. Računi su privatni, ali rok za podnošenje je u oktobru.

Prema tvrdokornom radijskom voditelju Jamesu O'Brienu, koji je također podkaster, autor i bivši novinar tabloida, kao i televizijski voditelj: „Još jedan element ove šokantne priče o epskim malverzacijama u @JewishChron-u je Robbie Gibb, koji tvrdi da je vlasnik lista, drži predavanja novinarima BBC-ja o nepristrasnosti kao neizvršni direktor i navodno se miješa u zapošljavanje.”

To je navelo novinare BBC-ja – vjerovatno ne onih 200+ koji su se ranije žalili  da vrište “Sukob interesa!” Razumljivo, O'Brien je upitao kako se Gibb, bivši direktor komunikacija u Downing Streetu za vrijeme premijerke Therese May između 2017. i 2019. godine, pridružio odboru BBC-ja kao neizvršni direktor 2021. nakon kratkog boravka u odnosima s javnošću.

Prema njegovom unosu na Wikipediji, Gibb je predvodio uspješnu ponudu za kupovinu JC-a od strane desničarskog cionističkog konzorcijuma kojeg podržavaju novinar Sir William Shawcross, bivši laburistički poslanik John Woodcock — suspendovan iz Laburističke stranke zbog optužbi za seksualno uznemiravanje, koje je on negirao, podnio je ostavku u stranci koju su tada oplemenili Boris Džonson – i novinar Džon Ver, poznat kao voditelj BBC-ja – “Panorame”.

Pisala sam o Shawcrossu, bivšem šefu britanske Komisije za dobrotvorne svrhe. Spominje se u istrazi ugledne fondacije Cordoba o uticaju neokonzervativaca u Vestminsteru. U svom članku iz juna 2015. istaknula sam da su Shawcrossa njegovi klevetnici opisali kao “ekstremnog islamofoba” nakon što je rekao da je rast islama u Evropi “zastrašujući”. Izvještaj fondacije otkriva da je skoro 30 posto istraga koje je pokrenuo regulator dobrotvornih organizacija od njegovog imenovanja za predsjednika usmjereno na muslimanske dobrotvorne organizacije. I laburisti i poslanici Liberalnih demokrata izrazili su zabrinutost na saslušanju prije njegovog imenovanja, ističući njegovu krajnje desničarsku političku pristrasnost prema Konzervativnoj stranci i njegov uočeni nedostatak nepristrasnosti. U anketi u listu Guardian, 77 posto čitalaca reklo je da on “nije pogodan za takvu stratešku ulogu”.

Grupa izvršnih direktora iz dobrotvorne organizacije ACEVO pisala je kancelariji kabineta izražavajući zabrinutost zbog ponovnog imenovanja Shawcrossa, postavljajući pitanje da li je to bilo neproporcionalno i da li je slijedio propisani postupak. Sekretar kabineta Sir Jeremy Heywood, šef državne službe, odgovorio je lideru ACEVO-a, Sir Stephenu Bubbu, insistirajući da je pravilan proces zaista ispoštovan.

Shawcross je također imenovan 2022. da vodi reviziju programa britanske vlade za borbu protiv terorizma. Mnogi su je kritizirali kao “navodno nezavisnu” recenziju koja se fokusira na “islamski ekstremizam”, a ne “desni ekstremizam”.

U ovom cionističkom trijumviratu mu se pridružuje Woodcock, o kome sam pisala prošlog mjeseca zbog njegovih procionističkih sklonosti: „Evo lorda Walneya, skromnog, skromnog malog čovjeka s mnogo razloga za skromnost. Da budemo iskreni, ovaj momak, koji se kroz smijeh opisuje kao ‘nezavisni’ vladin savjetnik, nije ništa drugo do izraelska sluga koja je, u inače bljutavom izvještaju od 100.000 riječi, kriminalizirala protestne grupe koje su danas aktivne u Velikoj Britaniji.”

Posljednji, ali ne i najmanje važan, je takozvani istraživački novinar John Ware koji je napisao članak u Jewish News u kojem omalovažava Fondaciju Cordobai njezinog čelnika dr. Anasa Al-Tikritija zbog sugeriranja da je krajnje desničarski razbojnik Tommy Robinson bio na plati i pod utjecajem Cionistički financijeri.

“Ova vrsta konspirativnog novinarstva potpuno zanemaruje činjenicu da nijedan ‘pro-izraelski entitet’ u Velikoj Britaniji ne želi imati bilo kakve veze s Tommyjem Robinsonom”, tvrdi Ware. „U stvari obrnuto, i [oko Bliskog istoka] to zna jer su se ti ‘entiteti’ potrudili da naglase tu činjenicu. Svaka mejnstrim britanska jevrejska organizacija ovde je nedvosmisleno osudila i Robinsona lično i prošlosedmično krajnje desničarsko nasilje sa svojom očitom antimuslimanskom netrpeljivošću.”

Wareovo mišljenje govori o pokušaju diskreditacije svakoga ko je sugerirao da je Robinsona zaista platio cionistički lobi. Da se potrudio da provjeri sve izvore, našao bi potvrdu za tvrdnje Fondacije Cordoba u desničarskom Times of Israel, ni manje ni više. Dana 24. januara 2019. godine, novine su navele i imenovale Robinsonove pristalice. “Robinson je više od pukog agenta provokatora”, navodi se. “On je jedna od glavnih snaga koje donose ekstremističke oblike mržnje i netrpeljivosti sa ruba u mejnstrim. Zašto su onda neki od njegovih najvećih pristalica, financijskih i drugih, labava koalicija reakcionarnih, samoproglašenih proizraelskih pristalica?”

Ware bi možda želio upotrijebiti svoje istraživačke vještine kako bi pretražio Google, a zatim prepravio svoj članak. Robinsona financira mreža globalnih organizacija, od kojih su mnoge dio američke desničarske infrastrukture koja podržava izraelsku stvar.

U međuvremenu, BBC će vjerovatno biti pod pritiskom da napusti Gibba, koji odbija reći ko je zaista vlasnik Jewish Chronicle Media i iskašljao je 3,5 miliona funti za tu privilegiju. Rečeno mi je da Gibbovi džepovi nisu toliko duboki i da je malo vjerovatno da bi Ware, Shawcross ili Lord Walney mogli ili hteli izdvojiti milione za titulu poznatu, između ostalog, po tome što je optužen za klevetu i novinarsku malverzaciju, što je vidio 28 zabilježenih kršenja uredničkog odbora i četiri poraza zbog klevete u samo tri godine”, te za plaćanje 50.000 funti nakon lažnog povezivanja britanske dobrotvorne organizacije Interpal (The Palestinians Relief and Development Fund) s terorizmom.

Vjerovatno će nas sve manja grupa pristalica optužiti za antisemitizam samo zato što pitamo. Međutim, svaki obveznik BBC licence i milion onih koji su pretplaćeni na Jewish Chronicle online, kao i Jeremy Corbyn i njegovi milioni socijalističkih pristalica, zaslužuju da znaju istinu. Sumnjivo je da li će Sir Keir Starmer moći da zatvori takva pitanja pozivajući se na antisemitizam sada kada je i sam upleten u skandal nakon što je dozvolio donatoru Laburističke stranke da kupi odjeću za njega i njegovu suprugu u zamjenu za privremene sigurnosne propusnice za Downinga Ulica.

Inače ne pišem toliko dugo članke, ali mislim da je važno za sve, uključujući i sve više opkoljenu jevrejsku zajednicu, da steknu uvid u zapetljanu mrežu cionizma, politike i američkog miješanja na djelu ovdje u Britaniji i štetu koju ona može uraditi.

Manje od 20 minuta od moje baze na škotskim granicama nalazi se dom Sir Waltera Scotta koji je jednom slavno rekao: “Oh, kakvu zamršenu mrežu pletemo kada prvi put vježbamo varanje!” Ovo prilično sumira ono što se dešava na BBC-u i najstarijim jevrejskim novinama na svijetu: laži, iskrivljavanje, medijska manipulacija i cionistički spin su van kontrole s vezama od Westminstera do Washingtona do Tel Aviva i nazad.

Istina je da moćni ljudi na moćnim mjestima, mračne sile i slabi vođe pokušavaju da se sakriju u sjeni, ali nedjela su na kraju razotkrivena. Cionizam u svojoj srži ima laži i obmane – kao i terorizam, rasizam i kolonijalizam naseljenika. Izrael je izgrađen na svim njima. Laži i obmanama nema mjesta u poštenom novinarstvu. Moraju prestati, a prihvaćanje da su zla cionizma odgovorna za genocid u Gazi koji se odvija pred našim očima je prva faza ovog procesa.

Ako je sve u Jewish Chronicle istinito i nategnuto, zašto onda Gibb i dalje odbija reći ko je finansirao njegovu ponudu za konzorcijum od 3,5 miliona funti? U svojoj izjavi o interesima na web stranici BBC-a, Gibb navodi da je vlasnik 100 posto Jewish Chronicle Media, ali odbija reći čiji novac stoji iza novina koje on “vlasti”. Zašto? To je pitanje koje bi Upravni odbor BBC-ja trebao postaviti i koje zahtijeva odgovore.