I sin heroja oslobodilačkog rata u BiH, Safeta Hadžića ogorčen je postupkom direktora Ahmeda Kulanića koji je sa logotipa zvanične ustanove JU Memorijalni centar Sarajevo izbacio znakove ljiljana i šehida što je po njemu izdaja piše Crna-Hronika.
Kako kaže Nezir Hadžić ovo je jedna od izdaja za Bošnjački narod.
“Ja tačno evo deset godina pratim trag jedne izdaje. Uništavali su sve kontinuirano i kada sam vidio da mnogi naši prvaci ne žele da ih zaustave i sam sam odustao od svega.
Iako me nisu pustili da prođem kroz vrata pravde nisam nikad posustao ali sam nastavio posmatrati.
Nisam nikad izgubio vjeru u Boga.
Našim prvacima nisam mogao ispričati, nisam ih mogao uvjeriti ali u konačnici nažalost oštro predviđanje je pobijedilo neznanje i čuđenje!
Ne tako davno donio sam odluku da ću nastaviti nekim putem negdje u tišini ali moje srce je još uvijek ovdje, gdje sam se rodio i gdje ću štiti do zadnje kapi krvi uspomenu na one bez kojih ni mi danas ne bi postojali u ovoj našoj zemlji.
Bosna je jedino mjesto na ovom svijetu koje mogu zvati domom a mnoge koje sam volio u njoj su sad sjenke prošlosti ali borit ću se, borit ću se da sjećanje na njih ostane u životu….
Vrlo rijetko komentarišem ovu našu političku scenu ponukan ranijim ponašanjem naših predstavnika međutim ova nova izmjena prezentirana u slici ispod je zaista prešla sve granice dozvoljenog.
Moj rahmetli babo kao i svaki šehid koji leži na Kovačima i širom naše domovine su ginuli pod zastavom s ljiljanima i ako su se usudili dirati u ono u šta se s ponosom gleda mislim da sad već rade šta im je volja, svjesni da ih niko ne zaustavlja.
Na našu žalost moji Bošnjaci dozvolili smo da nam ogledalo postave kako bi se odraz ljudi vidio naopako, postali smo mjesto gdje se pogrešno pokazuje kao ispravno, navikli smo da nam pravo bude krivica i evo došli smo i do toga da je neistina kao istina.
Ovaj logo se usudio promijeniti neki direktor a šta tek predstoji od ovih koji su se dograbili većih funkcija.
U vrijeme naših velikana bilo je hrabrost ginuti za ovu zemlju a danas je hrabrost živjeti među izdajnicima i onima koji sve nijemo posmatraju.
Na kraju shvatim kao dijete jednog od onih koji su ginuli za ovu zemlju da nije sudbina ono što očekujemo da nam se desi već ono što ni u snu nismo mogli zamisliti.
Ova sporost kad je u pitanju odbrana našeg identiteta nije lijenost nego pogrešan proračun jedne opreznosti i ono što me brine i kroz našu historiju jesu mnoga luda zatrkivanja za kojekakvim barjacima koja su suviše opržila rod pa se pamti naslijeđem.
HARAM IM BILO!!!!
