Ahmet Yusuf Ozdemir
Kako okarakterizirati ono čemu svjedočimo u globalnoj politici primarna je intelektualna borba. Odgovor se može pronaći u dvije simbolične rečenice.
Prvi je citat francuskog kritičara i novinara iz 19. stoljeća Jean-Baptiste Alphonsea Karra, “Što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste.”
Drugi slogan koji se može čuti u zadnjih jedno i pol stoljeće je “Nikad više”.
Osim ove dvije rečenice, Zapadom hara bauk riječi, bauk koji se ne smije imenovati. Ono što se u Gazi događa od 7. oktobra može se smatrati prijelomnom tačkom međunarodnih, regionalnih i lokalnih odnosa jer je taj bauk dobio ime – genocid.
To je stvorilo podjelu u “međunarodnoj zajednici”, da li ono što Izrael radi u Gazi prikladno za ‘riječ G’ ili nije.
Ipak, usred cijelog ovog haosa, Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela je rezoluciju o još jednom genocidu pod nazivom “Međunarodni dan sjećanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine”.
Za rezoluciju su glasale 84 zemlje, 19 je bilo protiv, 68 zemalja je bilo suzdržano, a 22 nisu glasale.
Na 29. godišnjicu masakra u Srebrenici i dalje je sporno pitanje koje slučajeve treba nazvati genocidom.
Neobičan slučaj amnezije
Svaki “novi svjetski poredak” izgrađen je na genocidu. Ovo bi mogla biti hrabra izjava, ali to je bio slučaj s otkrićem Kristofora Kolumba o “novom svijetu” koji je danas poznat kao Amerika 1492. godine, a ista se godina poklopila s protjerivanjem muslimana i Židova iz Andaluzije u Španjolskoj , nakon pohoda nazvanog Reconquista (Ponovno osvajanje).
Kraj 19. i početak 20. stoljeća nisu se razlikovali od 15. stoljeća po pitanju genocida. Masovno ropstvo i kolonijalizam europskih carstava koja su se proširila od Južne Amerike do Afrike i Južne Azije postavljaju tragove onoga što će postati holokaust.
Za mnoge je ljude u to vrijeme bio šok kada su otkrili što se dogodilo milijunima Židova u Europi pod nacističkom okupacijom tokom Drugog svjetskog rata.
Koncentracijski logori uspostavljeni s jedinom svrhom istrebljenja Židova ostavili su veliki ožiljak na djelima intelektualaca koja su uslijedila.
Konkretno, logor Auschwitz u Poljskoj koji je oslobođen od nacista 1945. zadržao je svoje mjesto kao simbol te brutalnosti do danas.
Povijesni događaji koji se smatraju prekretnicama utrli su put za primjenu novog rječnika. Bio je to slučaj za riječ holokaust, poseban izraz koji se koristi za definiranje onoga što se dogodilo Židovima pod nacističkom vladavinom i povremeno se koristi za druge koji su ubijeni, kao što su sovjetski ratni zarobljenici, Romi i osobe s invaliditetom.
Holokaust je korišten naizmjenično s genocidom, ali obrnuto nije bio slučaj. Nijedan drugi genocid nakon toga nije nazvan holokaustom.
U godinama koje su uslijedile, počeli smo čuti nove riječi za ubijanje ljudi u velikom broju. “Masovna ubistva”, “etničko čišćenje” ili “masovni zločini” neke su nove terminologije koje su izmišljene u 20. stoljeću.
Ovo se ne odnosi samo na holokaust ili genocid, već je to bio slučaj i za “mučenje” nakon napada 11. septembra.
Slična vrsta amnezije i nestajanja pokazala se tokom dugog desetljeća američkog takozvanog rata protiv terorizma, gdje je riječ mučenje zamijenjena s “poboljšanim tehnikama ispitivanja”.
S padom Sovjetskog Saveza 1991. godine, još jedan “novi svjetski poredak” trebao je biti uspostavljen jer su SAD proglasile pobjedu.
Međutim, prvi znakovi ovog novog sustava ponovno su se vidjeli u dva velika genocida nad Bošnjacima i Tutsijima u Ruandi. Prvi se dogodio u središtu Europe, dok se drugi dogodio u srcu Afrike.
Međunarodna zajednica, simbolizirana u obliku mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, bila je svjesna što se događa u obje zemlje, ali nije bila u stanju zaustaviti genocide.
“Nikad više” bio je poznati slogan koji se urezao u javno sjećanje, a koji se odnosio na činjenicu da se nešto poput holokausta nikada ne smije proživjeti ili ponoviti.
Međutim, horor priče se od tada čuju diljem svijeta. Što su se stvari više mijenjale, to su više ostajale iste.
Desetljeća genocida i poricanja
Rat u Bosni, opsada Sarajeva i masovna ubistva 8.372 bošnjačka muslimana, muškaraca i dječaka u gradu Srebrenici, postali su simboli etničkog čišćenja 1990-ih.
Organizacije za ljudska prava diljem svijeta, kao i javni intelektualci poput američke spisateljice Susan Sontag i glavnog pjevača heavy metal benda Iron Maiden, Brucea Dickinsona , mobilizirali su podršku za slom srpske okupacije. Priznanje masakra u Srebrenici genocidom došlo je nakon dugog puta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.
Odluka da se spoje dvije riječi Srebrenica i genocid izazvala je kontroverze među intelektualcima toga doba.
To je bio slučaj s poznatim američkim lingvistom Noamom Chomskim, koji je rekao : “Masovni pokolj u Srebrenici, na primjer, svakako je horor priča i veliki zločin, ali nazvati ga “genocidom” toliko pojeftinjuje tu riječ da predstavlja virtualno poricanje holokausta , po mom mišljenju.”
Ovo nadilazi tehničku ili pravnu terminologiju o tome kako definirati genocid i završava time čija se smrt može povezati s tom riječi.
Intelektualni odnos prema Srebrenici otvorio je novi oblik “negiranja masovnog zločina” koji se nastavio i traje nakon presuda Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog kaznenog suda, koji su zločine Izraela u Gazi nakon 7. oktobra definirali kao genocid.
S obzirom na sve te prijepore oko genocida, kako onda razumjeti rezoluciju Opće skupštine UN-a o Srebrenici?
Iako se to može smatrati simboličnom pobjedom, raspodjela glasova pokazala je da to nije bilo glatko i lako glasanje.
To je jedna od najrjeđih rezolucija u kojoj je podjela unutar pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta postala jasna kada su Rusija i Kina glasale protiv rezolucije, dok su ostali, SAD, Velika Britanija i Francuska, glasovali za.
Oni koji se žele svrstati uz ove ovlasti i oni koji ne žele antagonizirati oba tabora ili su glasali protiv ili su bili suzdržani.
Unatoč etičkim i moralnim tvrdnjama o “odgovornosti međunarodnih zajednica da zaštite stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti”, to nikada nije na odgovarajući način postignuto.
