Zatvaranje vlade SAD-a iz 2025. godine sada je treće najduže u historiji, bez kraja na vidiku i bez glasanja uprkos očekivanjima da je rok 14. oktobar 2025. godine istekao. Haos koji se odvija u Kongresu odraz je američke domaće slabosti, oštre polarizacije, stranačkih podjela i nedostatka izgradnje konsenzusa koji karakteriziraju njenu problematičnu domaću situaciju. I demokrate i republikanci se bore za vlast na štetu javnog dobra, pri čemu prvi odbijaju glasati osim ako republikanci ne provedu politike poput proširenja subvencija za “Obamacare” ili Zakona o pristupačnoj njezi, koji ističe krajem godine.
Međutim, smatrati ovo zatvaranje rutinskom aferom u američkoj politici značilo bi pričati kriminalno ogoljenu priču. Umjesto toga, to je očigledan primjer američke disfunkcije kod kuće i gubitka kredibiliteta u inostranstvu, a za to se ne može kriviti niko osim Washingtona.
Početak fiskalne godine u SAD-u 1. oktobra 2025. rezultirao je potpunim prekidom pregovora između demokrata i republikanaca o uslovima vezanim za finansiranje, budžetske stavke i stranu pomoć. To je spriječilo Kongres da usvoji 12 zakona o aproprijacijama kako bi vlada nastavila s radom. Veliki dio ovoga može se pripisati zakonodavnoj disfunkciji, institucionalnim slomovima i dvostranačkom obračunu na rubu krize.
Uzmimo za primjer činjenicu da republikanci kontroliraju oba doma bez 60 glasova za prekid filibustera i da je Ured za upravljanje i budžet (OMB), pod svojim direktorom Russom Voughtom, nastojao provesti agresivna zatvaranja, uključujući moguća otpuštanja, kao odgovor na demokratske proteste.
Ovi radikalni koraci signaliziraju raskid s prošlošću u američkoj politici, gdje su se prethodne razlike oko finansiranja degenerirale u politički rat i agresiju, jer se pregovaranje sa suprotstavljenim strankama izjednačava s ustupanjem političkog prostora.
Rezultat?
Potpuni haos u obliku dubokih rana za američku ekonomiju i prosječnog američkog radnika. Više od 900.000 saveznih službenika je otpušteno, a desetine drugih rade bez plate.
Polarizacija i gotovo sukobljeni obračun također su rezultirali značajnim poremećajima u radu saveznih agencija, uključujući Centre za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Nacionalne institute za zdravlje (NIH), nacionalne parkove, agencije za pasoše i vize, te poremećajima u putovanjima, što negativno utiče na prosječnog američkog potrošača.
Vojni pripadnici također riskiraju gubitak plata uprkos uvjeravanjima predsjednika Donalda Trumpa, dok se porodice saveznih službenika suočavaju s finansijskim poteškoćama jer su prisiljene ići u banke hrane i suočavaju se s dugovanjima za stanarinu. Egzistencijalne prijetnje uključuju nedostatak sigurnosti posla jer administracija prijeti otpuštanjem nebitnog osoblja usred tekućeg zatvaranja.
Politička blokada
Ove šokantne stvarnosti otkrivene su usred razmjene žestokih optužbi i demokrata i republikanaca, ne samo o politici, već i o institucionalizmu, pravu i etici. Vođa većine u Senatu John Thune i predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson, na primjer, bezobrazno su optužili demokrate za zatvaranje Predstavničkog doma i tvrdili da je Republikanska stranka (GOP) ponudila rezoluciju koja je trebala biti usvojena.
Ekstremni stavovi uključuju republikanske optužbe za stranački ekstremizam ili izjednačavanje demokratskih napora da obnove subvencije Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti (ACA) i smanjenja Medicare-a s pokušajima “bankrota” zemlje.
Demokrate su, zauzvrat, oštro kritizirale Republikansku stranku zbog Trumpovog utjecaja na izvršnu vlast u obliku prisluškivanja saveznih agencija, e-pošte, web stranica i službene komunikacije kako bi ih osudile kao kršenja Hatchovog zakona. Zakon zabranjuje saveznim službenicima pristup službenim resursima za vlastite svrhe. Također ukazuju na taktiku zastrašivanja Republikanske stranke, koja koristi otpuštanja zaposlenika kao oružje za širu političku dobit.
Ekonomski uticaj
Iako argumenti koje iznose demokrate imaju smisla, obim optužbi i deficit povjerenja s obje strane ukazuju na slom domaće politike SAD-a, što ima štetan utjecaj na ekonomiju i njen međunarodni kredibilitet.
Ekonomska šteta od takve nepromišljenosti procjenjuje se na 15 milijardi dolara sedmično, sa sekundarnim efektima koji uključuju gubitak prihoda za privatne izvođače radova, odgođena ulaganja i smanjenje ključnih ekonomskih koristi kao što su beneficije za zaposlene. To zauzvrat rezultira poremećajima u funkcionisanju američke ekonomije, kao i u donošenju odluka centralne banke.
Osim toga, političke igre okrivljavanja, skandali i optužbe narušavaju povjerenje u američku administraciju, koje je već poljuljano prethodnim zatvaranjima. Takvi poremećaji povećavaju nestabilnost, odvraćajući globalne partnere, strane korporacije i vlade od učešća u nestabilnoj ekonomiji.
Kako će SAD riješiti krizu?
Put naprijed za SAD također ostaje neizvjestan. Izlazi, poput privremenog finansiranja s odvojenim pregovorima, suočavaju se s preprekama, jer se republikanski napori da odgode raspravu o subvencijama za pristupačnu zdravstvenu zaštitu suočavaju s žestokim otporom demokrata koji tvrde da će njihovi rivali odustati od svojih obaveza. Čak bi i kompromisni paketi zahtijevali umjerene glasove s obje strane da bi igrali ulogu u pregovorima o sporazumu, što se čini nategnutim, s obzirom na nivo polarizacije viđen 2025. godine.
Postoje daljnje pravne posljedice, u obliku osporavanja postupka opoziva i kršenja ustava od strane Republikanske stranke, što bi moglo dodatno podijeliti republikansku bazu između pragmatičara koji se zalažu za rješenje i tvrdokornih koji favoriziraju poremećaje. Uključivanje sudova u odlučivanje o tome je li izvršna vlast pretjerala također bi moglo rezultirati dugotrajnim pravnim postupcima, držeći vladu SAD-a u neizvjesnosti i produžavajući bijedu američkih građana.
Polarizirana zemlja
Zatvaranje vlade 2025. godine također karakterizira politika identiteta, s pitanjima poput Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti (ACA) kao sastavnim dijelom demokratskog donošenja politika. Slično tome, deficiti povjerenja su se pogoršali usred potencijalnih republikanskih ustupaka njihovim rivalima, što znači slabost ili politički poraz. Republikanska stranka smatra da zatvaranje vlade produžuje beskrajni sukob, što podrazumijeva produženu paralizu u američkoj vladi u nedostatku dijaloga i rasprave.
Međutim, glavna žrtva je prosječni Amerikanac. Ovo zatvaranje nije bitka oko budžeta, već natezanje konopa oko toga može li američka vlada funkcionirati usred hiperpolarizacije. Zatvaranje se koristi kao oružje za ciljanje institucionalnih normi dok administracija nastoji konsolidirati moć gurajući u stranu kongresni konsenzus koji je sam po sebi nedostižan.
S trajnim otpuštanjima, nezaposlenošću, pratećim siromaštvom i bijedom koji postaju normalni, zatvaranje postavlja presedan za buduće američke vlade da zloupotrebljavaju američko građanstvo, a osnovne usluge postaju adut za pregovaranje. Američki kredibilitet, već narušen bezuvjetnom podrškom Izraelu, demokratskim nazadovanjem pod Trumpom i nedostatkom poštovanja slobode misli, koja je bila temelj američkog sistema odgovornosti i transparentnosti, također je narušen. To je očigledno u milionima protesta “Bez kralja” koji su zahvatili SAD, a opozicioni lideri poput Bernieja Sandersa dovode u pitanje bešćutno zanemarivanje Washingtona prema teškom položaju prosječnog Amerikanca koji je nezaposlen, razočaran i frustriran.
Zatvaranje dodatno ukazuje na to da američka vlada zauzima diktatorski pristup u nedostatku strateškog predviđanja. Zatvaranje 2025. godine stoga nije fiskalni spor. To je duboka kriza američkog upravljanja, kredibiliteta i demokratije.
