Lokalni izvori kažu da Sirijom upravljaju ekstremistički “šeici” predvođeni režimom Hay’at Tahrir al-Sham (HTS), a ne kvalifikovani državnici.
U izvještaju objavljenom u The Cradle navodi da je Sirija podijeljena na regije i podregije “kojima vladaju ekstremističkie vjerske vođe koji kontroliraju gotovo svaki aspekt donošenja odluka”, uključujući pregovore s Izraelom o normalizaciji odnosa.
Navodi se da pregovori o normalizaciji uključuju ustupak sirijske strane trajnoj izraelskoj vlasti nad okupiranom Golanskom visoravni, strateški važnom visoravni u jugozapadnom uglu Sirije koju Izrael okupira od Šestodnevnog rata 1967. godine.
Pozivajući se na izvore, izvještaj navodi da su ekstremistički “šeici”, koji smatraju manjinske vjerske grupe nevjernicima koji ne zaslužuju jednaka prava s muslimanima i čak mogu biti ubijeni pod određenim okolnostima, uključeni u svaku transakciju ili uslugu države u područjima pod punom kontrolom HTS-a, uključujući distribuciju plina, brašna, struje, sigurnost na kontrolnim punktovima, lokalne sporove oko nekretnina i zemljišta, pa čak i pravne sporove.
“Nismo imali stvarnu moć. Imenovanja, finansiranje, odnosi s organizacijama, pa čak i pomoć u hrani idu preko šeika, a ne države. Šeikove odluke su obavezujuće od bilo kojeg zakona”, rekao je bivši zaposlenik lokalnog vijeća u Idlibu.
Prema izvještaju, u sistemu ekstremističkih “šeika”, svaki lokalni stanovnik je administrativno povezan sa “višim šerijatskim vijećem” kojim upravlja malo poznato tijelo.
Online časopis je citirao drugi izvor koji je rekao da Abu Mohammed al-Jolani, vođa režima predvođenog HTS-om, ranije povezan sa Al-Kaidom i Daešom, “vodi neku vrstu vrhovnog vjerskog vijeća, koordinirajući između šeika u pravosuđu, ekonomiji i obrazovanju. Čak se ni pregovori sa stranim silama ne odvijaju izvan ovog okvira.”
HTS, bivša grana Al-Kaide, zajedno s drugim militantima, preuzela je kontrolu nad Damaskom 8. decembra 2024. godine, prisiljavajući predsjednika Bashara al-Assada da napusti zemlju.
Nekoliko mjeseci kasnije, naoružane frakcije povezane sa sadašnjom vladom masakrirale su alavitske civile u njihovim obalnim centrima.
Ubistvo stotina alavita u martu pojačalo je strahove među manjinskim grupama sada dominantnih militanata.
