David Hearst
Nema ničeg retoričkog, tendencioznog ili stranačkog u prijavi Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u kojoj Južna Afrika optužuje Izrael za genocid u Gazi.
Dokument od 84 stranice pedantno su izradili međunarodni stručnjaci za genocid. Prepuna je popratnih dokaza. Pomno je pravno argumentirano. Iznosi nevjerojatan slučaj s hladnim, brutalnim, tvrdim činjenicama.
Priznaje da je Hamas odgovoran za okrutne ratne zločine nad civilima u južnom Izraelu 7. oktobra, ali kaže da ništa što se dogodilo tog dana ne može opravdati ono što se događa svaki dan u posljednja tri mjeseca protiv stanovništva Gaze u cjelini.
U prijavi se iznosi neodgovoran slučaj da su namjere, politika i postupci države Izrael, izraženi izjavama nositelja najviših političkih dužnosti u zemlji te postupcima i ponašanjem njezinih vojnika, genocidni i usmjereni na Palestinci u Gazi kao skupina.
Dokument svrstava lavinu dokaza o genocidnim djelima s predumišljajem u sedam glavnih kategorija. Vrijedi ih navesti:
1. Razmjer ubojstava, koji sada premašuje 22.000 mrtvih , od kojih su 70 posto žene i djeca.
2. Okrutno i nečovječno postupanje prema velikom broju civila, uključujući djecu, koji su uhićeni, stavljeni povezi na oči i prisiljeni da se skinu i ostanu vani po hladnom vremenu, prije nego što su odvedeni na nepoznata mjesta.
3. Stalno kršenje obećanja o sigurnosti, s Izraelom koji je bombardirao područja u kojima je u letcima savjetovao stanovnike da pobjegnu.
4. Uskraćivanje pristupa hrani i vodi, politika koja je stanovništvo Gaze gurnula na rub gladi.
5. Uskraćivanje pristupa odgovarajućem skloništu, odjeći i higijeni; Izraelski napad na zdravstveni sustav ostavio je samo 13 od 36 bolnica koje još uvijek djelomično funkcioniraju, a izraelske snage ciljaju na bolničke generatore, solarne ploče, stanice za kisik, spremnike za vodu, vozila hitne pomoći, medicinske konvoje i hitne službe.
6. Uništavanje palestinskog života u Gazi – njegovih gradova, domova, stambenih blokova, infrastrukture, sveučilišta i kulture.
7. Posljednje, ali nipošto manje važno, su izrazi genocidne namjere protiv palestinskog naroda od strane državnih dužnosnika, uključujući pozivanje premijera Benjamina Netanyahua na biblijsku priču o potpunom uništenju Amaleka od strane Izraelaca, izjava predsjednika Isaaca Herzoga da je “cijela nacija vani odgovorna”, i tvrdnja ministra obrane Yoava Gallanta da se Izrael bori protiv “ ljudskih životinja ”.
Masakri u stvarnom vremenu
Giora Eiland, bivša čelnica izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i vladina savjetnica, posebno je velika u izražavanju riječi onoga što Izrael radi.
Opisujući izraelsku naredbu o prekidu opskrbe Gazom vodom i strujom, Eiland je napisao u internetskom časopisu : “Ovo je ono što je Izrael počeo činiti – presjekli smo opskrbu Pojasa energijom, vodom i dizelom… Ali to nije dovoljno. Kako bismo opsadu učinili učinkovitom, moramo spriječiti druge da pruže pomoć Gazi… Ljudima treba reći da imaju dva izbora; ostati i gladovati, ili otići. Ako Egipat i druge zemlje više vole da ti ljudi nestanu u Gazi, to je njihov izbor.”
Dvije su značajke aplikacije ICJ-a koje zaslužuju pozornost.
Prvi je da se, za razliku od traženja naknade za najozloglašenije događaje novije povijesti – poput polja smrti u Kambodži, genocida u Ruandi ili srpskih ratnih zločina – aplikacija odnosi na genocid koji se događa u stvarnom vremenu.
To se događa svaki dan i nastavit će se događati ako vanjska sila ili sud ne interveniraju. Hitnost ove prijave ICJ-u je uvjerljiva.
No gotovo jednako važna je i zemlja koja podnosi ovu prijavu. I Južna Afrika i Izrael vezani su statutom ICJ-a i obje su stranke Konvencije o genocidu.
Što je još važnije, niti jedna zemlja nije učinila više od Južne Afrike da dokaže da oslobodilačka borba protiv despotskog i nadmoćno moćnog režima apartheida može uspjeti.
Poput Izraela danas, aparthejdska Južnoafrička Republika bila je nuklearna sila, sa snažnom vojskom koja je gušila oružanu pobunu – a također su je podržavale sve velike zapadne sile.
Aparthejd u Južnoafričkoj Republici ubio se vlastitim djelovanjem. Država izgnanica, na kraju se morala predati volji potisnute crnačke većine.
Publika se smanjuje
Svjestan značaja ove prijave, Izrael je odgovorio apsurdnim optuživanjem Južne Afrike za suučesništvo s Hamasom, skupinom koja je zabranjena kao teroristička organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama – tvrdnja za koju nema dokaza.
Glasnogovornik vlade Eylon Levy optužio je Južnoafričku Republiku da je “kriminalno suučesnik” u Hamasovoj “kampanji genocida” nad izraelskim narodom.
“Država Izrael pojavit će se pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu kako bi rastjerala južnoafričku apsurdnu krvavu klevetu”, rekao je. “Kako je tragično da će se Nacija duginih boja koja se ponosi borbom protiv rasizma pro bono boriti za antižidovske rasiste.”
Čini se da je Levy zaboravio što je u augustu napisao protiv vlastitog izraelskog fašiste, ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira, kada je pozvao premijera da ga smijeni.
“Zašto, zašto se ured izraelskog premijera svim silama trudi učiniti Hasbaru za osuđenog pristašu terorizma Bena Gvira umjesto da ga otpusti? Volio bih da sam Netanyahuov glasnogovornik za strane medije, samo da mogu dati ostavku u znak protesta”, napisao je Levy.
Sada je Levy glasnogovornik vlade, obavlja posao Bena Gvira za njega. Ali Levyjeva je publika sve manja, a njegovo slušanje postaje manjinski sport.
To nije spriječilo glavne podupiratelje Izraela da odbace slučaj Južne Afrike, prije nego što je uopće saslušan u Haagu. Glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby opisao je južnoafrički slučaj kao “nezaslužan, kontraproduktivan i potpuno bez ikakve činjenične osnove”. I bivši britanski premijer Boris Johnson zasebno je osudio istragu metropolitanske policije o ratnim zločinima Izraela, žaleći se na “zabrinjavajuću politizaciju” policijskih snaga.
Ipak, Izrael ne uspijeva prenijeti svoju poruku, dok druge nacije – poput Malezije, Turske i mnogih drugih – stoje iza Južne Afrike. Većina zemalja u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda rekla je Izraelu da odmah prekine svoju kampanju u Gazi.
Čista istina je da nijedna država ne čini više na delegitimizaciji Izraela od same izraelske države.
‘Dobrovoljno’ preseljenje
Ne treba vam diploma prava da biste dešifrirali što se događa. Da biste dobili dojam o dnevnoj proizvodnji govora mržnje u Izraelu, sve što trebate učiniti je gledati i slušati video zapise vojnika, pjevača, umjetnika i političara. Oni više nisu rubni. Oni predstavljaju ono što mainstream Izrael misli.
Postali su genocidni, rasistički i fašisti kada govorimo o Palestincima – bez srama. Ponosni su na svoj rasizam i šale se na njega, a malo ga čine da ga prikriju.
Je li ovaj rasizam bio nedavna kreacija ili je vrebao u mračnim kutovima diskursa iza – očito lažnih – zamki otvorene liberalne zapadne demokracije?
Ovo nije pitanje na koje iskusni izraelski novinar Gideon Levy može iskreno odgovoriti.
Levy je rekao novinaru Owenu Jonesu , u vezi s anketom koja je pokazala da većina Izraelaca podržava etničko čišćenje Gaze, da je Izrael sada zemlja koju on više ne priznaje.
“To je jedna od dvije opcije: Ili je to pravo lice Izraela i napad na 7. je legitimirao da bude iznad površine, ili da je 7. stvarno promijenio stvari”, rekao je Levy. “Ne znam koji je od njih istinit, ali stalno razmišljam, ako jedan napad – koliko god barbarski bio, a bio je barbarski – ako jedan napad gurne toliko Izraelaca da postanu neljudi… zamislite sami što to čini Palestincima koji decenijama žive pod tim napadima.”
Kao što Levy priznaje, većina Izraelaca je slijepa za ono što njihova država radi u Gazi. Ne skrivaju svoju namjeru da unište što veći dio Gaze.
Iza kulisa, visoki dužnosnici su navodno u tajnim pregovorima s Kongom o “dobrovoljnom” preseljenju Palestinaca iz Gaze. Saudijskoj Arabiji, Iraku i drugim državama pristupalo se s istom politikom na umu, mnogo prije napada Hamasa.
Ovi pomno dogovoreni kontakti ne mogu se zamisliti kao reakcija na traumu, niti su samo plod ideje poput Bena Gvira ili ministra financija Bezalela Smotricha. Pražnjenje Palestine od njenih ljudi duboko je usađena, dugoročna strategija.
Ako se ne zaustavi, Izrael će nastaviti istim putem, bez obzira što se dogodi s Hamasom.
Put naprijed
Ali čak ni u ovoj uskoj točki, historija ne podržava politiku ciljanja atentata na vođe otpora.
Ubojstvo zamjenika čelnika Hamasa Saleha al-Arourija u Bejrutu uspoređuje se s Mossadovim lovom na organizatore masakra koji se dogodio na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine.
Ali ciljano ubojstvo palestinskih vođa nije ništa novo, niti očito uspijeva. Olakšanje koje pruža Izraelu je isključivo privremeno.
Prije gotovo dvije decenije, Izrael je gađao Ahmeda Yasina , kvadriplegičara u invalidskim kolicima, projektilima ispaljenim iz helikoptera, dok su ga vozili u džamiju na jutarnju molitvu.
Samo dvije godine nakon njegove smrti, Hamas je pobijedio na prvim slobodnim izborima koji su održani u Palestini nakon mnogo godina. I politički i vojno, Hamas je danas neusporedivo veći, potentniji i popularniji od organizacije koju je Yassin osnovao.
Prije dvadeset godina, Hamas nikada ne bi mogao izdržati tri mjeseca neprekidnog bombardiranja i još uvijek biti u stanju ispaliti projektile do Tel Aviva. Njezini borci nikada ne bi mogli nanijeti gubitke koje trenutno trpi izraelska vojska.
Ubojstvo vođa Hamasa samo će potaknuti novu generaciju vođa otpora da istupi naprijed, a svaka generacija je moćnija od prethodne. Misliti drugačije je zemlja snova. A Izrael također cilja na ljude s kojima mora jednog dana pregovarati.
Bivši britanski ministar za Bliski istok i rođeni Južnoafrikanac, Peter Hain, rekao je da su mirovni pregovori, uključujući Hamas, jedini put naprijed za Izrael i njegove saveznike.
“Ovo pišem iz Cape Towna gdje pristojni Južnoafrikanci svih rasa i vjeroispovijesti preziru ono što vide kao duboke dvostruke standarde od strane čelnika globalnog sjevera – žele potporu za ukrajinsko samoodređenje, ali su suučesnici u poricanju palestinskog samoodređenja i krivac za užas u Gazi”, napisao je u Guardianu. “Geopolitički jaz s globalnim jugom se produbljuje i skupo će stajati Washington, London i Bruxelles u sve turbulentnijem svijetu.”
To su riječi koje svaki zapadni vođa koji dopusti Izraelu da nastavi s masovnim ubojstvima teško može priuštiti da ih ignorira.
ICJ je pristao održati saslušanje sljedeći tjedan kako bi se raspravljalo o zahtjevu Južne Afrike za hitnom presudom. Nijedno ročište na Svjetskom sudu u Haagu nije hitnije. O tome ovisi sudbina te ugrožene vrste koja se zove međunarodna pravda.
