Dvije godine nakon uništenja, ratnih zločina i genocida u Gazi od strane Izraela, Donald Trump je predstavio prijedlog od 20 tačaka, koji se reklamira kao put ka miru. Arapski i muslimanski lideri su požurili da daju svoj bezuvjetni blagoslov. Ali, stojeći odmah pored Trumpa, Benjamin Netanyahu je dao samo “uslovnu” podršku, toliko punu upozorenja da je uništila plan prije nego što se tinta osušila.
Očekivano, američka administracija i kontrolisani američki mediji pozdravili su navodno prihvatanje Izraela, bez ikakvog kritičkog osvrta na paralizirajuće uslove Netanyahua. Ovaj scenario smo već vidjeli. Još 2003. godine, kada je George W. Bush predstavio svoj “Put”, naslovi su vrištali o Sharonovom prihvatanju. Ono što je uglavnom prošlo nezapaženo jeste da su Sharon i njegov kabinet priložili 14 rezervi koje su u suštini skrenule plan sa tračnica.
Uzorak je nepogrešiv. U svakom takozvanom mirovnom prijedlogu, Izrael osigurava neposredne, opipljive dobitke, poput palestinskog priznanja Izraela prema sporazumu iz Osla, uz puko obećanje da će priznati Palestinu u nekom nejasnom trenutku u “doglednoj” budućnosti. Više od tri decenije kasnije, ta budućnost nikada nije stigla.
U svojoj kolumni ranije ove sedmice, upozorio sam da će Netanyahu ubrizgati “otrovnu pilulu kako bi iznutra potkopao Trumpov plan”. Nije trebalo dugo. Kako je Axios izvijestio, arapski lideri su bili “bijesni” kada je Netanyahu prepisao ključne klauzule, posebno o uslovima i vremenskom okviru za povlačenje Izraela iz Gaze.
Evo samo nekoliko tih otrovnih pilula:
Puštanje u zarobljenu državu naspram povlačenja
Trumpova obećanja u tački 3: “Ako se obje strane slože s ovim prijedlogom… izraelske snage će se povući na dogovorenu liniju u pripremi za oslobađanje talaca.”
Netanyahu je odgovorio:
“Izrael će zadržati sigurnosnu odgovornost, uključujući sigurnosni perimetar, u doglednoj budućnosti… prvi korak će biti umjereno povlačenje.”
Korost Izraela je trenutna: povratak svih zarobljenika. Palestincima se, u međuvremenu, obećava “skromno povlačenje” na nedefiniranu liniju, dok Izrael zadržava sigurnosnu odgovornost, rupa u zakonu koja Izraelu omogućava da ponovo uđe u Gazu po volji.
Upravno tijelo Gaze
Trumpova Tačka 9 predviđala je međunarodno tijelo koje bi upravljalo obnovom Gaze dok se Palestinska uprava (PA) ne reformira i ne bude sposobna upravljati. Netanyahu je pojasnio stav Izraela:
“Gaza će imati mirnu civilnu upravu kojom neće upravljati ni Hamas ni Palestinska uprava.”
Trump je dao Izraelu pravo da diktira ko upravlja Gazom, dok je Palestincima rečeno da nisu spremni da sami upravljaju, čak ni uz pomoć poslušne Palestinske uprave.
Iluzije državnosti
Trumpova tačka 19 sugerirala je „kredibilan put ka palestinskom samoopredjeljenju i državnosti“ ako se PA reformira. Netanyahu je odbacio samu premisu:
„Izraelci nemaju vjere da će palestinski leopard promijeniti svoje mrlje… Gazom neće upravljati Palestinska uprava.“
Zatim je redefinirao „reforme“ PA kao okončanje palestinskih žalbi Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) i Međunarodnom sudu pravde (ICJ), priznavanje Izraela kao „jevrejske države“ i prihvatanje „mnogih, mnogih drugih reformi“.
Novi uslovi koji nemaju nikakve veze s upravljanjem ili efikasnom administracijom. To su politički izgovori, osmišljeni da sabotiraju Trumpov plan od 20 tačaka ili učine PA nebitnom ako bi se „reformirala“ pod izraelskim uslovima.
Okupacija
Trumpova tačka 16 glasila je: „Izrael neće okupirati niti anektirati Gazu.“ Netanyahu je odgovorio:
„Izrael… će ostati unutar sigurnosnog perimetra u doglednoj budućnosti.“
Prijevod: Izrael će okupirati Gazu.
Pored gore navedenih jasnih odgovora koji potkopavaju Trumpov plan, još je indikativnija tačka 8: Neutralna raspodjela pomoći – ona poziva na “pomoć u Pojasu Gaze koja će se odvijati bez miješanja dvije strane putem Ujedinjenih nacija i njihovih agencija i Crvenog polumjeseca…”
Nesvjesno, Trumpov plan priznaje da takozvana Humanitarna fondacija za Gazu nije bila “neutralna”, već alat koji je koristio hranu kao oružje protiv zarobljenog stanovništva.
Trump je šutke stajao dok je Netanyahu uništavao njegov plan, ne protiveći se već ga obasipajući pohvalama kao “ratnika”. Plan nudi Izraelu sve unaprijed, dok Palestinci dobijaju uslovna obećanja, nejasne vremenske rokove u “doglednoj” budućnosti. Čak i to, prema Netanyahuu, zavisi od palestinskog poštivanja plana i “dobrog ponašanja”.
Ovo nije novi priručnik. 2003. godine, Bushova mapa puta se urušila pod 14 izraelskih rezervata. Sada se Trumpov plan suočava sa istom sudbinom jer je struktura identična: Izrael odmah dobija svoje pogodnosti, dok Palestinci ostaju sa praznim obećanjima. Moram priznati, ipak, da je Netanyahu bio velikodušan, nudeći samo četiri uslova, dovoljna, međutim, da zakopaju Trumpov plan u zaborav.
Ako bi se Palestinci usudili tražiti pojašnjenje ili priložiti vlastite uslove, kontrolirani američki mediji bi ih odmah označili kao “odbacivače”, dok bi sveobuhvatni izraelski uslovi bili uljudno ignorisani.
Bez obzira na to kako Palestinci reaguju, Trumpov plan od 20 tačaka osuđen je da se pridruži Bushovoj “Mapi puta”. Nijedan plan nikada nije bio o pravdi ili pomirenju. Mapa puta dala je Sharonu pokriće da ubrza širenje naselja samo za Jevreje i izgradnju zida aparthejda na ukradenoj palestinskoj zemlji. Danas, Trumpov plan funkcioniše kao pokriće za izraelski genocid u Gazi, dok Palestincima nudi malo više od dvosmislenih obećanja.
Piše: Jamal Kanj/zehra.ba
