Pokojni irački pjesnik Muthaffar Al-Nawab ovako je opisao arapske vrhove: „Vrhovi, vrhovi, vrhovi, koze i ovce, sa Njegovim Veličanstvom ovnom, Njegovim Veličanstvom ovcom i magarcem, sjednica počinje. Sramota za sve prisutne, od kraljeva, šeika i sluga!”
Nažalost, nije pogriješio u svom opisu, niti je pogriješio ili oklevetao vlastodršce ovog naroda koji su protratili njegovu slavu, ponos i dostojanstvo i prikazali ga kao lako stečenu mrvicu za prehranu neprijatelja.
Arapsko-islamski sammit održan je prošle sedmice, ali voljela bih da nije bio, jer nisu bile donesene odluke koje bi donijele pravdu ljudima u Gazi koje kolje cionistički režim. Niti su poduzete bilo kakve mjere da se zaustave brutalni, genocidni ratovi koje su pokrenuli cionisti u Pojasu Gaze i Libanu. Bio je to još jedan vrh srama.
Istina, niti Arapi niti muslimani ne očekuju ništa od ovaca i koza arapsko-islamskog svijeta, jer su ljudi potpuno svjesni da su njihovi režimi iznevjerili palestinski narod, te da čak nisu uspjeli razbiti zagušljivu opsadu, prekinuti gladovanje i zaustaviti genocid koji sada traje u Gazi više od godinu dana.
Je li to bilo čišćenje imidža kraljeva i predsjednika nakon njihove sramote u očima njihovog naroda koji ih optužuje za izdaju i tajni dogovor s cionističkim neprijateljem? Ili su dobili naredbu od svog gospodara u Bijeloj kući da napadnu legitimni otpor, jedini preostali izvor bilo kakvog privida časti u regiji, i budu spremni za ulogu koju će njihove zemlje igrati protiv pokreta otpora nakon povratka njihovog voljenog Donalda Trump u Ovalni ured?
Nema sumnje da arapski narod više ne vjeruje govorima i riječima arapskih vođa koje dolaze iz njihovih usta, a ne iz njihovih srca. Oni su potpuno svjesni da oni neće biti ništa jer jedno je ono što se govori na javnim sjednicama, a nešto drugo ono što se razgovara iza zatvorenih vrata s čelnicima zapadnih zemalja. Prvo je za medijsku potrošnju; ovo drugo je stvarnost.
Sammit nije donio ništa novo. Izdao je iste kićene riječi i klišeje koji se ponavljaju kad god se koze i ovce okupe. Ova godina nije bila iznimka; zatvorite oči i možda ste slušali što je rečeno prošle godine, i godinu prije, i, i, i…
Nije bilo pozdrava za postojanost Palestinaca u Gazi i naroda Libana; bez izraza zahvalnosti ili uvažavanja za stavove koje su zauzele zemlje poput Irske, Španske, Južne Afrike, Bolivije i Kolumbije, jer su one posramile arapski i islamski svijet. Niti je bilo uvažavanja masovnih demonstracija i protesta u zapadnim zemljama u znak podrške palestinskoj stvari, jer arapske i islamske zemlje sprječavaju vlastiti narod da organizira takve proteste. Umjesto toga, oni žestoko stisnu svakoga ko uopće razmišlja o poduzimanju takvog koraka, s zatvaranjem i mučenjem kao zajedničkim rezultatom.
Niko nije očekivao da će arapski i islamski režimi mobilizirati svoje oružane snage kako bi se suprotstavili doseljeničko-kolonijalnoj državi ili okončati projekt normalizacije s cionističkom državom i osuditi njezinu brutalnost.
Oni tvrde da imaju pravo na “samoobranu” za okupacijsku državu – kada takvo pravo ne postoji protiv naroda pod vojnom okupacijom – dok savijaju svoja kolektivna koljena u ponižavajućem pokoravanju okupacijskoj državi. Zašto nisu mogli barem ponoviti legitimno pravo palestinskog naroda da se odupre izraelskoj okupaciji, prema međunarodnom pravu?
Ne bih bio tako brzoplet da sugeriram da bi trebali podržati otpor na bilo koji politički ili financijski način, ili ponuditi vojnu potporu. Previše su kukavice za to i boje se da će ih njihovi gospodari u Washingtonu i Tel Avivu kazniti. Ako su iskreni – a nisu – oni su također protiv otpora i žele eliminirati pokrete jednom zauvijek, baš kao što to čine Netanyahu i Biden.
U svjetlu ovoga, jasno je da ne možemo ovisiti o arapskim i islamskim režimima za bilo što pozitivno za okončanje pokolja u Gazi i Libanu; moramo se osloniti na ljude na ulici, ne samo u regiji, nego i u svijetu. Ovo je važno jer se čini da će stvari postati još gore s Trumpovim povratkom u Bijelu kuću od januara. Umjesto traženja rješenja u arapskom i islamskom svijetu, ljudi Palestine i Libana trebaju se okrenuti svojim prijateljima i pristašama na Zapadu i širom globalnog juga kako bi pokvarili planove koji se provode za Bliski istok općenito i okupiranu Palestinu posebno.
Piše: dr. Amira Abo el-Fetouh
