U kom svijetu čovjek koji se traži za ratne zločine slobodno putuje zapadnim prijestolnicama, dočekan s diplomatskim počastima, a same institucije koje bi trebalo da održavaju pravdu zanemaruju vlastiti osnivači?
Ovo nije hipotetičko pitanje. Ovo se dešava upravo sada. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kojeg je Međunarodni krivični sud (ICC) optužio za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, dobio je samo topla rukovanja i crvene tepihe od evropskih lidera.
Mađarska, članica Evropske unije, upravo je objavila da će se povući iz ICC-a. Ova odluka dolazi u vrijeme kada je Netanyahu u službenoj posjeti Budimpešti, čime je Mađarska postala utočište za navodnog ratnog zločinca.
Ipak, gdje je tu bijes? Gdje su osude zvaničnika EU? Nema medijskog ludila, nema ozbiljne političke rasprave.
Njemačka, jedna od članica osnivača ICC-a, također je jasno stavila do znanja: neće uhapsiti Netanyahua ako dođe u posjetu. Ovo je ista Njemačka koja propovijeda vladavinu zakona i ljudska prava, ali zgodno oslobađa Izrael od odgovornosti. To više nije samo licemjerje, to je saučesništvo.
Institucije koje tvrde da podržavaju međunarodno pravo – ICC, Ujedinjene nacije, takozvani liberalno-demokratski poredak – u velikoj su mjeri stvorile evropske sile.
Ali da li je ikada trebalo da služe pravdi? Ili su jednostavno dizajnirani da ojačaju zapadnu dominaciju dok selektivno kažnjavaju druge?
ICC je, na primjer, gonio lidere iz Afrike, Bliskog istoka i Balkana. Ali kada su u pitanju lideri sa Zapada ili njihovi saveznici, pravda odjednom postaje “komplikovana”.
Dvostruki standardi su očigledni. Izrael može nekažnjeno počiniti zločine, dok se drugi koji se opiru ugnjetavanju tretiraju kao kriminalci.
Ovo nije samo izdaja međunarodnog prava – to je izdaja samih ideala za koje Zapad tvrdi da ih zastupa.
Zapadna demokratija u krizi
Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku nedavno je posjetila Izrael, gdje je imala drskosti da Izrael nazove “veoma dobrim partnerom”.
Dobar partner u čemu, tačno? U činjenju ratnih zločina? U provođenju etničkog čišćenja? Kršenje međunarodnog prava? Kako EU, koja tvrdi da se zalaže za ljudska prava i demokratiju, može prihvatiti vladu koja je aktivno uključena u uništavanje cijele nacije?
Ovo nije samo neuspjeh zapadne diplomatije, to je razotkrivanje sistema izgrađenog na lažima. Zapad voli da svijetu drži lekcije o demokratiji, ljudskim pravima i vladavini zakona.
Ali ono čemu svjedočimo danas dokazuje da su te vrijednosti primjenjive samo kada služe zapadnim interesima. Iste vlade koje opravdavaju kampanje bombardovanja u ime demokratije nemaju problema da zaštite Netanyahua od odgovornosti.
Isti mediji koji palestinski otpor predstavljaju kao “terorizam” odbijaju da izraelske akcije nazovu ono što jesu – genocid.
U međuvremenu, u SAD-u su studenti koji se usude protestirati protiv genocida u Gazi uhapšeni, ušutkani i demonizirani. Univerziteti, nekada ponosni bedemi slobode govora i kritičke misli, sada rade ruku pod ruku sa državom na suzbijanju glasa savjesti.
Studenti su vezani lisicama, odvučeni i suspendirani samo zato što su zahtijevali pravdu za Palestince. Poruka je jasna: podržavanje ratnih zločinaca poput Netanyahua je prihvatljivo, ali protivljenje genocidu je kažnjivo.
Ovo nije ništa novo. Zapadne sile dugo su koristile demokratiju kao oružje, oruđe da opravdaju svoje ratove, intervencije i ekonomsku eksploataciju.
Ali ono što vidimo danas je očiglednije nego ikada ranije. Maska je skliznula. Takozvani liberalni svjetski poredak otkriven je onakvim kakav zapravo jest – carstvo izgrađeno na selektivnoj pravdi, licemjerju i beskonačnom ratu.
Kolonijalno naslijeđe koje nikad nije završilo
Ono čemu danas svjedočimo nije anomalija, već nastavak kolonijalnog načina razmišljanja koji nikada nije istinski nestao. Zapadni ekspanzionizam je uvijek dolazio na račun nebijelaca. Jezik se promijenio, ali radnje su ostale iste.
Stoljećima ranije, evropska carstva su svoja osvajanja opravdavala tvrdnjom da će “civilizovati” svijet. Danas svoje postupke pravdaju sloganom “odbrana demokratije”.
Ali bilo da se radilo o britanskoj kolonijalnoj vlasti u Palestini, francuskom imperijalizmu u Africi ili američkim ratovima na Bliskom istoku, cilj je uvijek bio isti – kontrola, eksploatacija i suzbijanje otpora.
Izrael je posljednji naseljeno-kolonijalni projekat modernog svijeta i Zapad će učiniti sve što je u njegovoj moći da ga održi. Zašto? Jer Izrael služi kao produžetak zapadne hegemonije na Bliskom istoku.
To je vojna ispostava, oruđe za suzbijanje palestinskog samoopredjeljenja i održavanje kontrole nad regijom. Zato pravila koja važe za druge nacije ne važe za Izrael.
Zato Netanyahu može slobodno putovati dok se Palestinci suočavaju sa suđenjima i zatvorom samo zbog postojanja pod okupacijom.
Vrijeme je da prekinemo iluziju
Kredibilitet Zapada pada. Licemjerje je previše očigledno da bi se zanemarilo. Oni od nas koji su obraćali pažnju oduvjek su to znali, ali sada cio svijet to počinje da uviđa.
Ako Zapad želi da bude shvaćen ozbiljno, mora biti spreman da poštuje iste standarde za sve.
Ne može tvrditi da se zalaže za demokratiju dok podržava aparthejd. Ne može propovijedati ljudska prava dok finansira genocid. Ne može se govoriti o vladavini prava dok je ratnim zločincima dozvoljeno da slobodno hodaju.
Najmanje što Zapad može učiniti je da nas prestane bombardirati svojom verzijom ljudskih prava. Ako demokratija nije ništa drugo do oruđe za opravdanje imperijalizma, prestanimo se pretvarati da nije.
Jer u ovom trenutku Zapad nije branilac demokratije. To je šala.
Piše: Ahmed Najar je – palestinski pisac, medijski komentator, ekonomista i finansijski stručnjak. Rođen i odrastao u Gazi
