Kada je svijet izgubio nadbiskupa Desmonda Tutu 26. decembra 2021. , izgubio je više od samog dobitnika Nobelove nagrade za mir ili bivšeg nadbiskupa Cape Towna. Izgubio je moralni kompas, glas koji je odbijao biti ušutkan pred nepravdom, bilo u općinama Južne Afrike ili izraelskoj nezakonitoj okupaciji Palestine.
Rođen 7. oktobra 1931. u Klerksdorpu u Južnoafričkoj Republici. Tutuov put od heroja pokreta protiv apartheida protiv manjinske vladavine bijelaca u Južnoj Africi, do globalne ikone ljudskih prava obilježen je beskompromisnom predanošću pravdi. Ali možda je njegovo otvoreno zagovaranje palestinskih prava ono što je najzornije pokazalo dubinu njegovih uvjerenja i njegovu spremnost da govori istinu moćnicima, bez obzira na posljedice.
Kao predsjednik Južnoafričke komisije za istinu i pomirenje, Tutu je vodio svoju naciju kroz bolan proces suočavanja s prošlošću. Ovo iskustvo, zajedno s njegovim znanjem o apartheidu iz prve ruke, dalo mu je jedinstven pogled na prirodu i korijene izraelske brutalne i nezakonite okupacije Palestine – pogled koji se nije bojao podijeliti sa svijetom. Za Tutua, izraelska dominacija nad Palestinom jednostavno je još jedan oblik aparthejda.
Tutu je pokazao rijetku dalekovidnost koja je nedostajala većini javnih osoba. Još 2002. godine u članku za Guardian pod naslovom ‘ Apartheid u Svetoj zemlji ‘ opisao je Izrael kao državu apartheida, što je bio stav zauzet u vrijeme kada su takve usporedbe još bile relativno rijetke. Bivši američki predsjednik Jimmy Carter bio je jedina svjetska osoba koja je opisala Izrael kao takav u knjizi iz 2006. godine pod naslovom ‘ Palestina: Mir, a ne apartheid’. Mnogi su ih nakon toga slijedili, a tokom proteklih nekoliko godina unutar međunarodne zajednice za ljudska prava formiran je konsenzus o izraelskoj praksi apartheida.
U razgovoru s južnoafričkim medijima Tutu bi rekao: “Svjedočio sam sustavnom ponižavanju palestinskih muškaraca, žena i djece od strane pripadnika izraelskih snaga sigurnosti. Njihovo poniženje poznato je svim crnim Južnoafrikancima koje su sigurnosne snage vlade apartheida zatvarale, maltretirale, vrijeđale i napadale.”
Često bi opisivao rasizam koji provodi Izrael kao gori od rasizma u Južnoj Africi. “U mnogim je slučajevima [izraelski apartheid] gori” od Južne Afrike pod vladavinom bijele manjine, rekao je Tutu u intervjuu s Davidom Frostom 2012. godine.
Tutu je svoj put ka tome da postane vodeći glas Palestine započeo u gradovima Južne Afrike, gdje je svjedočio svakodnevnim poniženjima i nepravdama apartheida. Kako je Tutu postao istaknut u Anglikanskoj crkvi i pokretu protiv apartheida, razvio je teologiju koja je naglašavala ono što bi opisao kao Božju brigu za pravdu i ljudsko dostojanstvo.
“Ako ste neutralni u situacijama nepravde, odabrali ste stranu tlačitelja”, rekao bi Tutu. “Ako slon stane mišu na rep, a vi kažete da ste neutralni, miš neće cijeniti vašu neutralnost.”
Nema sumnje da su Tutuova iskustva u Južnoj Africi pod vladavinom apartheida duboko oblikovala njegovu perspektivu o podjarmljivanju Palestinaca pod ideologijom koja je, poput vladavine bijele manjine u njegovoj domovini, zagovarala rasnu nadmoć. Prilikom posjeta Izraelu i Palestini, Tutu je odmah prepoznao odjeke svoje domovine. Prisilno uklanjanje domorodačkog stanovništva , rušenje kuća, ponižavanje na kontrolnim točkama, sustavi kontrole kretanja, konfiskacija zemlje za samo židovska naselja i zatvaranje Palestinaca u izolirana područja teritorija, sve je podsjećalo na Bantustan – crnačke domovine – u aparthejdu u Južnoj Africi. Iznad svega, vidio je kako jedan narod kontrolira drugi koji, poput crnih Južnoafrikanaca do 1994., nije imao mnogo utjecaja na njihovu vladavinu.
Nema sumnje u ono čemu je svjedočio i u moralnu dužnost koju je osjećao u demontiranju sustava rasne dominacije pod kojim su patili crni Južnoafrikanci, Tutu će postati vodeći glas Palestinaca. Godine 2014. Tutu je napisao snažnu izjavu u prilog sankcijama protiv Izraela: “Iz prve ruke znam da je Izrael stvorio realnost apartheida unutar svojih granica i svojom okupacijom. Paralele s mojom voljenom Južnom Afrikom doista su bolno oštre.”
Tutuovo zagovaranje Palestine intenziviralo se nakon posjeta regiji u sklopu The Elders, grupe neovisnih globalnih vođa koji rade za mir i ljudska prava. Ono što je tamo vidio šokiralo ga je. Komentirajući ilegalni zid razdvajanja koji je Izrael izgradio 2000., rekao je da čak ni aparthejdska Južna Afrika nije imala takvu barijeru koja je “tako ozbiljno zadirala u teritorije drugih ljudi”.
Nadbiskupa su posebno uznemirile kontrolne tačke kojima je svjedočio, gdje je vidio kako se mladi izraelski vojnici “gnusno loše ponašaju”. Izrazio je zabrinutost ne samo za Palestince koji su podvrgnuti ovakvom tretmanu, već i za Izraelce koji ga provode. “Kada provodite dehumanizirajuću politiku,” rekao je Frostu, “sviđalo se to vama ili ne, te politike sasvim neizbježno dehumaniziraju počinitelja.”
U intervjuu Frostu, Tutu se osvrnuo na često citirano opravdanje za bezuvjetnu potporu Izraelu – krivnju zapadnih nacija zbog holokausta. Priznajući tu krivnju, Tutu je rekao da to ne bi trebalo ići na štetu palestinskih prava. “Ako su pokajnici”, rekao je, misleći na zapadne nacije, “oni bi trebali biti ti koji plaćaju cijenu tog pokajanja. Ali cijenu plaćaju Palestinci.”
Dubina Tutuove predanosti palestinskom cilju možda je najbolje sažeta u njegovim vlastitim riječima: “Volio bih da mogu šutjeti o nevolji Palestinaca. ne mogu! Bog koji je bio tamo i pokazao da trebamo postati slobodni je Bog opisan u Svetom pismu kao isti jučer, danas i zauvijek,” rekao je za Washington Post 2013. godine.
Kao član The Elders, Tutu je nastavio aktivnu kampanju za kraj apartheida u povijesnoj Palestini. Naglasio je važnost međunarodnog pritiska i potrebu da se Izrael pridržava međunarodnog prava. Njegov glas, zajedno s glasom drugih starješina poput bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, pomogao je da se položaj Palestinaca održi u svjetlu međunarodne pozornosti.
Nadbiskupovo zagovaranje nadilazi retoriku, baš kao što je bilo u slučaju Južne Afrike pod režimom apartheida. Čvrsto je podržavao pokret za bojkot, oduzimanje i sankcije ( BDS ) protiv Izraela, smatrajući ga nenasilnim sredstvom pritiska na Izrael da okonča svoj sustav rasne dominacije i podjarmljivanja nežidova u Palestini.
Tutuov glas o Palestini posebno je snažan zbog njegovog moralnog autoriteta kao dobitnika Nobelove nagrade za mir i njegove reputacije pobornika pomirenja. On ne donosi samo opravdani gnjev zbog nepravde, već i viziju budućnosti bez nasilja, rasne nadmoći i dominacije jednog naroda nad drugim.
Piše: Nasim Ahmed
