Iako je Turska kritizirala izraelski rat protiv Gaze, njezin neuspjeh da prekine trgovinske veze mogao je koštati AKP ključnih glasova
Ragip Soylu
Kada je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ranije ove godine vodio kampanju za lokalne izbore u konzervativnom uporištu Sakarya, obraćajući se hiljadama ljudi na skupu, raspoloženje je bilo veselo. Ali onda se u gomili pojavio transparent: “Okončajte sramotu trgovine s Izraelom .”, raspoloženje se promijenilo.
Dok su se kamere fokusirale na transparent, policajci na skupu brzo su ga uklonili, ispraćajući prosvjednike koji su ga držali. Erdogan nije komentirao transparent, a nije jasno je li ga uopće vidio.
Mjesec dana kasnije, Erdoganova vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) pobijedila je u utrci za gradonačelnika Sakarye, ali je njen udio glasova pao za 18 postotnih bodova u usporedbi s općinskim izborima 2019. godine. Izgubila je tri okruga od nove islamističke stranke: Nove stranke blagostanja (YRP). koja je intenzivno vodila kampanju, za prekid veza s Izraelom zbog rata protiv Gaze.
U cijeloj zemlji stranka je uskratila pobjede Erdoganovom AKP-u ili je oslabila kandidate vladajuće stranke cijepanjem glasova konzervativaca. AKP je na kraju poražen u pet najvećih turskih gradova i zabilježio je značajan pad glasova u cijeloj zemlji, što je rezultiralo time da je glavna oporbena Republikanska narodna stranka (CHP) bila ispred za dva postotna boda.
Postoji konsenzus da su ekonomski problemi zemlje, uključujući pad stvarnih mirovina i plaća usred nevjerojatne inflacije, odigrali primarnu ulogu u izbornom porazu AKP-a.
Iako kontinuirana trgovina Turske sa Izraelom nije bila najveći problem koji je konzervativne glasače potaknuo da ostanu kod kuće ili promijene stranke, bio je faktor između ostalih, što je čak i Erdogan priznao tokom stranačkog sastanka ranije ove sedmice rezultatima izbora, prema stranačkim izvorima.
Govoreći o najgorem izbornom porazu AKP-a od 2002. godine, Erdogan je u utorak rekao: “Nažalost, čak ni po pitanju pitanja kao što je kriza u Gazi, za koju smo učinili sve što smo mogli i platili cijenu, nismo uspjeli odbraniti političke napade i uvjeriti neke ljude .”
Tursko-izraelske trgovinske veze
Kako se ovo moglo dogoditi? Čak je i izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz rekao da turski birači kažnjavaju Erdogana zbog napada na Izrael. Ovo je uslijedilo nakon prošlogodišnjih primjedbi ministra energetike Elia Cohena da je Turska “ugostila arhiteroriste i ohrabrila terorističke organizacije” protiv Izraela.
Od napada Hamasa 7. oktobra i kasnijeg izraelskog rata protiv Gaze, koji Erdogan naziva genocidnim, Turska postupno pojačava svoje kritike prema Tel Avivu. Opozvao je svog veleposlanika na konzultacije, suspendirao energetske razgovore i podržao Palestinu na međunarodnoj pozornici, od Opće skupštine UN-a do zapadnih prijestolnica kroz Kontaktnu skupinu za Gazu. Ankara je također iznijela ideju o sustavu jamstva kako bi se radilo na rješenju sa dvije države.
U prvim mjesecima sukoba, dok su zapadne prijestolnice podržavale izraelski rat protiv Gaze, Erdogan je koristio svoju platformu da razotkrije njegove genocidne radnje. Turska je također najveći humanitarni donator Gaze, uz UAE, prema podacima izraelske vlade, dok su deseci palestinskih pacijenata putovali u Tursku iz Gaze na liječenje.
No izbjegla je daljnje kaznene korake, tvrdeći da oni nisu djelovali u prošlosti kada se Ankara suočavala s drugim krizama sa Tel Avivom. Iako je bilateralna trgovina sa Izraelom od 7. oktobra pala za 33 posto, ona se ipak nastavila.
Prošle godine, dok su turski parlamentarci i provladini krugovi bojkotirali firme optužene da podupiru Izrael, jedan je turski novinar počeo osvjetljavati tursko-izraelsku trgovinu. Metin Cihan, koji živi u egzilu u Njemačkoj zbog svog prošlog izvještavanja o ubistvu turske djevojke, iskopao je podatke iz otvorenih izvora o pomorskoj trgovini.
“Dok se izraelski masakr nastavlja, naveo sam brodove koji isporučuju iz Turske u Izrael”, objavio je na X (bivši Twitter) 12. novembra, uključujući imena desetaka brodova. Kasnije je podijelio još jedan popis, napomenuvši: “Isporučili smo iz naših luka u Izrael sa prosječno sedam brodova dnevno. Jučer smo poslali još 13 brodova.”
Kad je počeo redovito objavljivati imena brodova koji plove između Izraela i Turske, njegovi su tweetovi imali milijune pregleda. “Izraelska logistika za sirovu naftu, gorivo, željezo i čelik, itd. pružana je kroz naše luke”, rekao je.
Cihan je također razotkrio osobe i firme bliske vladi koje trguju s Izraelom.
“Znate li ko je vlasnik [broda] Hatay Ro Ro, koji je trenutno u luci Haifa u Izraelu?” upitao je 13. novembra. “Kandidat za gradonačelnika Hataya, AK Party, Ibrahim Guler. Čak i dok se masakr u Gazi nastavlja, [Turska] nastavlja svoje isporuke Izraelu bez prekida.” Guler je kasnije rekao da je brod prodao prije 7. oktobra.
Nedavno je Cihan izvijestio da Ankara još uvijek dopušta privatnim firmama prodaju opreme za lov Izraelu.
U naručje YRP-a
Što se tiče trgovine, Ankara ne vjeruje u kolektivno kažnjavanje izraelskog društva potpunim prekidom veza, što bi također negativno utjecalo na Palestince na okupiranim područjima. Čak ni nakon masakra u Mavi Marmari 2010. Turska nije prekinula svoje bilateralne trgovinske odnose s Izraelom.
Međutim, Cihanovo izvještavanjee izazvalo je val kritika među tradicionalnim biračima AKP-a. Male skupine počele su se pojavljivati na Erdoganovim skupovima, držeći transparente koji su pozivali na prekid trgovine zemlje s Izraelom. Neki prosvjednici nakratko su zadržani prošle sedmice tokom skupa u Sultanbeyliju.
Drugi su pokazali svoje odbijanje vladine trgovinske politike tako što su na dan izbora napisali “Gaza” ili “prekini trgovinu s Izraelom” na svojim glasačkim listićima.
Anketar Ahmet Turan Han rekao je za Middle East Eye ranije ove sedmice da je kontinuirana trgovina Ankare s Izraelom gurnula neke duboko konzervativne birače u naručje YRP-a, koji je intenzivno vodio kampanju na ovu temu, između ostalog, uključujući monetarnu politiku temeljenu na visokim kamatama i pse lutalice .
Turski ministar trgovine Omer Bolat rekao je prošle sedmice da od invazije na Gazu “javne institucije i državne firme ne posluju s Izraelom”.
Ali Cihan je u srijedu objavio još jedan dokument koji pokazuje da je Eti Maden, turska firma u vlasništvu vladinog Fonda za bogatstvo, 1. aprila isporučila 21 tonu borne kiseline u prahu Fertilizers & Chemicals Ltd, velikoj izraelskoj firmi koja proizvodi razne kemikalije. Ni Vlada ni firma to nisu komentirali.
Vođa YRP-a Fatih Erbakan brzo je iskoristio priliku i podijelio isti dokument na internetu, uz komentar:
“Kao Nova stranka blagostanja još jednom pozivamo nadležne: ŠTO PRIJE SE RIJEŠITE OVE VELIKE POHARI!”
Kako je rekao Erdogan, vlada će možda morati prilagoditi svoju politiku prema Izraelu jer se on žali da ga šira javnost nepravedno osuđuje. A to bi moglo rezultirati potrebom za boljom inspekcijom trgovine s Izraelom u nadolazećim sedmicama i uskraćivanjem robe koja bi se mogla koristiti u vojne svrhe.
Inače bi moglo nastaviti potkopavati Erdoganov domet do pobožnijih glasača. Teško je reći bi li to moglo izazvati trajnu štetu među biračima, ali svi znaju koliko je Erdogan osjetljiv na vlastite biračke skupine.
MEE
