Home » Munira Subašić u UN-u: Rezolucija o Srebrenici je potrebna nama, Srbiji i RS-u
BiH

Munira Subašić u UN-u: Rezolucija o Srebrenici je potrebna nama, Srbiji i RS-u

Foto: screenshot/UN Web TV

Predsjednica udruženja “Majke Srebrenice“ Munira Subašić obratila se u ponedjeljak na panel diskusiji Ujedinjenih nacija (UN) pod nazivom “Memorijalizacija genocida: pravda, istina, iscjeljenje” i tom prilikom ukazala na važnost podržavanja rezolucije, kojom bi se obilježio Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, javlja Anadolu.

Subašić je na početku izlaganja podsjetila da su joj u genocidu u Srebrenici ubijena 22 člana uže porodice, među njima i najmlađi sin i suprug.

Kako je kazala, po njihovoj evidenciji u Srebrenici je ubijena 10.701 osoba, među kojima djeca, žene i starije osobe.

“Ubili su 1.042 maloljetna djeteta, ubijali su i sve su to ubili za osam dana, a ubili su ih samo zato što su bili muslimani. Na početku, mi majke nismo mogli vjerovati da su mogli ubiti toliko ljudi…, skupiti, ubiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislile smo da su ljudi živi i čekale smo, nadale se da nam dođu. Međutim, kad je došao pokojni senator Bob Dole, on nam je saopštio da su naši svi mrtvi. Nama je poslije ostao cilj da pronađemo kosti naše djece, da ih dostojanstveno sahranimo i da zločinci izađu pred lice pravde, da odgovaraju za svoj zločin, za genocid”, rekla je Subašić.

Kazala je da je žrtvama genocida bio cilj da svi zločinci izađu pred lice pravde, da odgovaraju. Dodala je da je padom Srebrenice bez roditelja ostalo oko 5.500 djece.

“Bili su jako mali, preživjeli su genocid, gledali su kad im ubijaju oca, gledali su kad im siluju majku, kad im siluju sestru, kad odvode brata u smrt, a neka djeca su se rađala i poslije smrti svoga oca. Mnoga djeca nisu nikad su imala niti će imati fotografiju da znaju kako izgleda njihov otac”, rekla je Subašić.

Poručila je da su zahvaljujući majkama, djeca odgojena bez mržnje, bez osvete.

“Naša djeca nisu napravila ni jednu osvetu, naša djeca su se školovala, završila su dobre škole. Umjesto mržnje i osvete, naša djeca su doktori, inženjeri, profesori, govore nekoliko stranih jezika”, kazala je Subašić, dodajući da im nije bilo lako, ali da su se izborile.

Subašić je podsjetila da je 2013. godine pronašla dvije male kosti svog najmlađeg sina, zahvaljujući DNK analizi.

“U jednom momentu sam bila sretna što sam našla kosti, što ću imati obilježje da je živio i da ću imati nišan gdje će pisati da se rodio u Srebrenici i da je ubijen u Srebrenici. S druge strane, od 2013. s tugom, legnem, s bolom ustanem. Zar se moj sin sastojao od dvije kosti? Ali ipak kad čujem mnoge majke koje kažu ‘budi sretna mi ćemo umrijeti, ali nećemo naći ni jednu kost'”, istakla je Subašić, dodavši da svaka osoba kada umre ili bude ubijena ima pravo da ima svoje obilježje.

Dodala je da su majke Srebrenice, iako su preživjele protjerivanje, silovanje, gubitak najmilijih, smogle snagu i pružile ruku povjerenja svim majkama u Bosni i Hercegovini, na Balkanu.

“Pomagale smo jedna drugoj sve dok se nije umiješala politika, politika iz entiteta odakle ja dolazim. Oni su zvali mnoge majke na saslušanje i rekli su im da ne smiju da s nama sarađuju, da ne smiju da rade i tamo uvijek vlada mrak. U entitetu odakle ja dolazim nije isti zakon za Muniru, za Maru i za Anu. Različit je. Ja kad dođem u opštinu i kad treba da izvadim papir za mrtvog sina, za mrtvog muža, za brata mrtvog, za moju sestru ja moram da platim, dok majka Srpkinja ne mora. Ona je oslobođena, jer njen sin je bio borac i njen sin se borio za Republiku Srpsku. To su velike razlike, ali ipak ima jako dobrih majki”, rekla je Subašić.

Dodala je da u entitetu RS djeca još uvijek žive “u lažima, neistini”.

Zamolila je sve da glasaju za usvajanje Rezolucije o Srebrenici, jer je ona, kako je kazala, potrebna svima.

“Potrebna je i nama i Srbiji, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini i svim normalnim ljudima. Nama je potrebno da imamo 11. juli, da obilježimo dan sjećanja na ubijanje naše djece, Ako imaju Jevreji 27. januar, Dan holokausta, ako imaju u Africi 7. april, Dan obilježavanja genocida (u Ruandi op.a.), koji se desio godinu dana prije, zašto mi majke nemamo pravo i ne bismo imale pravo da obilježavamo Dan sjećanja na Srebrenicu? Znači, taj dan bi bio poruka čitavom svijetu da se ne zaboravi i da se ne ponovi”, naglasila je Subašić.

Dodala je da će rezolucija biti potrebna srpskom narodu koji, kako je kazala, ne zna pravu istinu.

“Želim da sva djeca u Bosni i Hercegovini, u cijelom svijetu budu budućnost naša i da žive u miru, da ne dožive ono što smo mi doživjeli”, rekla je Subašić.

Generalna skupština UN-a se 2. maja trebala izjasniti o Rezoluciji o Srebrenici, ali je glasanje odgođeno.

Ovo je drugi put da se glasanje pomjera – prvi put se trebalo održati 27. aprila.

Rezolucija o Srebrenici podrazumijeva odluku da se 11. juli svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 1995.

Rezolucijom se, također, bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici i potiču države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, kroz svoje obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprečavanja revizionizma i pojavljivanja genocida u budućnosti.

Predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenici su Njemačka i Ruanda.