Ambreen Yousuf
Svijet je svjedok jednog od najstrašnijih napada i opsade palestinskih civila u Gazi od strane izraelskih okupacijskih snaga, koje ne pokazuju kraj svom apetitu za smrću i uništenjem. Dok bespomoćno gledamo kako ljudi u Gazi traže hranu i vodu, usred izraelskih zračnih napada koji uništavaju zgradu za zgradom, grad za gradom, uključujući civilnu infrastrukturu, podsjećamo se na raniji genocid i opsadu ranih 1990-ih. Sarajevo i Srebrenica su sinonim za opsadu i genocid tokom bosanskog rata 1992-1996, i imaju zapanjujuće sličnosti s onim što se događa u ” potpunoj opsadi ” Gaze.
Opsada Sarajeva trajala je četiri godine, a dok je opsada u Srebrenici trajala “samo” tri godine, pokazala se još štetnijom zbog genocidnog ubijanja 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana. Ove dugotrajne opsade, uključujući onu u Gazi (koju zapravo blokiraju Izrael i njegovi saveznici od 2006.), služe kao otrežnjujući podsjetnik na to kako se opresivne sile koriste takvim taktikama za kolektivno kažnjavanje cijelog stanovništva.
Iako je bitno prepoznati specifične historije, pristupe i geopolitičke čimbenike koji doprinose svakoj situaciji, i rat u Bosni i rat u Palestini ostaju borba za kontrolu nad zemljom.
Ono što je nedokučivo jest ” genocidno ponašanje ” počinjeno s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina od strane vojnih snaga uključenih u ove sukobe. Akcije vojske bosanskih Srba u Bosni i Izraelskih obrambenih (okupacijskih) snaga u Gazi imaju uznemirujuću sličnost, posebice u nametanju blokade i ograničavanju kretanja civila. U oba slučaja, civili su se suočili (i u Palestini se i dalje suočavaju) s ogromnim kršenjima ljudskih prava, uključujući neselektivno granatiranje, snajpersko djelovanje, rušenje vjerskih objekata i uništavanje civilne infrastrukture, uključujući domove, škole i medicinske ustanove.
Kako se ova vladavina terora oslobađa, cijeli teritorij je ograđen i ljudi ne mogu potražiti sigurnost negdje drugdje. Masovne grobnice čest su faktor. Kada su izraelski vojnici napustili bolnice Al-Shifa i Nasser u Gazi nakon što su pretražili i uništili obje, stotine raspadnutih mrtvih tijela iskopane su u krugu bolnice. U Bosni su masovne grobnice pronađene širom zemlje.
Tokom rata u Bosni, srpska vojska je koristila glad kao taktiku za stvaranje nepodnošljivih uvjeta prije pokretanja konačne ofenzive. Slično tome, u Gazi, Izrael je kao oružje koristio izgladnjivanje civila. Zadatak je bio olakšan time što je okupacijska država bila u poziciji potpuno prekinuti opskrbu vodom, hranom i gorivom te blokirati humanitarnu pomoć.
Štoviše, humanitarni radnici često su napadnuti. Od 7. oktobra u Gazi je ubijeno najmanje 249 humanitarnih radnika, uključujući 181 pripadnika UN-a. U Bosni je ubijeno na hiljade humanitarnih radnika. Takva su ubojstva namjerna i imaju za cilj odvratiti nevladine organizacije i njihovo osoblje od ulaska u zone sukoba, pogoršavajući humanitarnu katastrofu koja pogađa lokalno stanovništvo u očajničkoj potrebi. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Joseph Borrell okrivio je Izrael za blokiranje pomoći i zatvaranje kopnenih prilaza koji se koriste za transport osnovnih zaliha. Takva djela smanjuju potencijal za mir i sigurnost.
Još jedan uznemirujući aspekt kojem svjedočimo iu Bosni iu Palestini je dehumanizacija ljudi. Na primjer, bosanski muslimani su često nazivani “balijama” (“psima”) koji moraju biti ostavljeni da umru bez hrane i vode. Nakon što je najavio “potpunu opsadu” Gaze i prekinuo opskrbu hranom, gorivom i vodom, izraelski ministar odbrane Yoav Gallant objavio je da se “borimo protiv ljudskih životinja i djelovat ćemo u skladu s tim”. Takvo zlostavljanje razotkriva duboko ukorijenjenu vjersku i rasnu mržnju. Štoviše, poricanje samog postojanja “nepoželjne populacije” muslimana u Bosni i Palestini uobičajeno je među hiper-etnonacionalističkim snagama; Srbi i Izraelci dijele tu karakteristiku.
Gađanje novinara u Palestini još je jedno zajedničko obilježje koje dijelimo s Bosnom. Domaći i strani novinari često su uznemiravani, zastrašivani i fizički napadani dok rade svoj posao. Takve akcije održavaju kulturu straha i cenzure, što međunarodnoj zajednici sve teže stječe znanje na terenu i sveobuhvatno razumijevanje onoga što se događa.
Oni uključuju ne samo trenutni gubitak domova, imovine i sigurnosti, već i dugoročne izazove ponovne izgradnje života i rješavanja fizičkih i psihičkih učinaka na raseljene osobe. Rat u Bosni raselio je najmanje 2,2 milijuna ljudi, a rat koji je u toku u Gazi već je raselio 80 posto stanovništva: to je 1,8 milijuna ljudi.
U svakom ratu žene su suočene s većim rizikom seksualnog i fizičkog nasilja koje ima teške i dugotrajne fizičke i psihičke posljedice. Iako nasilje u Gazi odražava ono u Bosni, gdje su civili nesrazmjerno ciljani, ranjivi dijelovi društva kao što su djeca, trudnice te starije i bolesne osobe su najviše ugroženi. To je, naravno, u potpunosti smišljeno od strane agresora.
Trideset godina nakon Bosne, ponovno vidimo svijet koji gleda kako se odvija genocid. Politička i diplomatska pristranost, kao i vojna podrška jednoj ili drugoj strani, čini članove međunarodne zajednice sukrivcima onoga što se događa. U Bosni je Zapad bio odlučan osigurati da se muslimanska država ne materijalizira u Europi nakon raspada bivše Jugoslavije. U okupiranoj Palestini, doseljeničko-kolonijalna država Izrael djeluje kao “bastion europske civilizacije u moru barbarstva”, kako bi citirali njezine prve zagovornike. Najnoviju krizu u potpunosti je izazvao čovjek .
Iako su Kongres SAD-a i EU osudili izgladnjivanje kao oružje rata, oboje nisu poduzeli oštre korake kako bi pozvali Izrael na odgovornost za svoje postupke u Palestini. Slično su SAD i Europa osudile genocid u Srebrenici, ali nisu poduzele nikakve mjere dok je masovni pokolj trajao. Zapravo, SAD je vrlo drugačije odgovorio na situaciju rekavši da “Nismo i ne možemo biti svjetski policajci.”
Kao senator, Joe Biden otvoreno je okrivio Zapad za neuspjeh da intervenira zračnim snagama u Bosni. Također je posjetio zemlju u vrijeme opsade i izrazio svoj bijes zbog zločina: “Sramota za Zapad”, rekao je. Međutim, kao predsjednik SAD-a, on ima sasvim drugačiji stav prema Bosni, pri čemu favorizira tvrdolinijaše bosanskih Srba i Hrvata, dok Muslimane stavlja na stranu. I Palestinci i Bosanci su Bidenovu vanjsku politiku nazvali ” licemjernom ” i ” duboko pogrešnom “. Neupitna potpora SAD-a Izraelu odražava izjavu senatora Bidena iz 1986. da, “Da nije bilo Izraela, morali bismo ga izmisliti.” Ponovio je to u oktobru, kada je američka predanost poštivanju međunarodnog prava i vlastitog saveznog zakona odletjela kroz prozor kako bi zaštitila cionističku državu.
Genocid u Srebrenici priznat je od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde kao takvog, ali ICJ nije cijeli sukob okvalificirao kao genocidnu prirodu. Trenutna užasna situacija u Gazi također postavlja ista pitanja o odgovornosti međunarodne zajednice da spriječi pojavu genocida, bilo u Gazi ili drugdje. Također dovodi u pitanje vjerodostojnost Zapada u tvrdnji da podržava međunarodne zakone i konvencije u potrazi za mirom i pravdom diljem svijeta, ne samo u Bosni i Palestini.
