Rijad i Abu Dhabi nemaju interesa za daljnju eskalaciju, budući da nastoje očuvati krhki detant, dok im nedostaje bilo kakva poluga utjecaja na Izrael, piše Giorgio Cafiero /MEE
Iran je ispalio stotine bespilotnih letjelica i projektila na Izrael tokom vikenda u znak odmazde za njegov zračni napad na teheranski diplomatski objekt u Damasku ranije ovog mjeseca. Ovi razvoji događaja označavaju novu eru na Bliskom istoku: iransko-izraelski ” rat u sjeni ” je završen i sada postoji izravna konfrontacija između ove dvije regionalne sile.
S Bliskim istokom u neistraženim vodama, ulozi su visoki za šest članica Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC), koje nastoje izbjeći da budu uhvaćene na nišanu sve intenzivnije dinamike sukoba u regiji, što bi moglo ozbiljno ugroziti njihovu nacionalnu sigurnost i gospodarsko zdravlje .
Uz izuzetak Bahreina, sve članice GCC-a osudile su izraelski napad na iranski diplomatski objekt u Siriji 1. aprila, ali samo je Kuvajt prozvao Izrael imenom. Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija vjerojatno su pokušali uspostaviti ravnotežu koja ih je spriječila da se pojave u skladu s “osovinom otpora” koju vodi Iran.
Zatim, nakon što je Teheran hrabro uzvratio 12 dana kasnije, države GCC-a izrazile su zabrinutost i pozvale na deeskalaciju, iako bez izravne osude Irana. Saudijska Arabija također je brzo demantirala izvještaje da je umiješana u presretanje iranskih dronova i projektila ispaljenih na Izrael.
Kako neprijateljstva eskaliraju, interesi UAE i Saudijske Arabije ne poklapaju se s Iranom protiv Izraela ili obrnuto. Nakon što je obnovio pune diplomatske odnose s Iranom samo dvije godine nakon normalizacije odnosa s Izraelom 2020., Abu Dhabi želi zadržati relativno “neutralan” položaj u bliskoistočnom poretku, sa sve višestrukim i nesvrstanim, ako ne i višesvrstanim, pristup geopolitici.
Saudijska Arabija na sličan je način pristupala razvoju događaja na međunarodnoj sceni, što je istaknuto njezinim skromnim odgovorom na rusku invaziju na Ukrajinu 2022.
I UAE i Saudijska Arabija nastoje služiti kao trgovinska i komercijalna središta koja povezuju više regija svijeta, kao dio njihovih vizija budućnosti nakon nafte. Usredotočene na postizanje ekonomske diversifikacije i dugoročnog prosperiteta kod kuće, države GCC-a žele stabilnost unutar svojih granica i u cijelom susjedstvu.
Regionalna sigurnost
Prema Miri al-Hussein, sociologinji iz Emirata i znanstvenoj novakinji na Alwaleed centru Univerziteta u Edinburghu, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija “su laserski usredotočeni na rast svoje ekonomije a i privlačenje stranih ulaganja”.
“Iako se određeni stupanj nestabilnosti u regiji i izvan nje pokazao korisnim u smislu dovođenja pojedinaca visoke neto vrijednosti i velikog broja kvalificiranih radnika u regiju, visok stupanj nestabilnosti može poništiti sve te dobitke”, rekla je Hussein za Middle East Oko.
“Nije tajna da su zaljevske države vrlo zabrinute zbog hrabrog pokušaja Irana da redefinira pravila borbe s Izraelom i SAD-om, ali najviše ih zabrinjava mogućnost da se ti sukobi prenesu na obale Zaljeva”, rekla je.
Sheikh Nawaf Bin Mubarak Al-Thani, sigurnosni stručnjak koji je prethodno služio kao katarski izaslanik za obranu u SAD-u, Kanadi i Meksiku, rekao je za MEE da “u svjetlu decenijama dugih ratova na Bliskom istoku, mislim da je glavna briga za većinu zemlja GCC-a je da ulaze u još jedan ‘vječni rat’ u kojem zemlje GCC-a na kraju plaćaju većinu toga, a dobivaju malo koristi, ako je uopće imaju”.
U nečemu što se čini orkestriranom kampanjom, mnogi komentatori u Zaljevu i Jordanu tvrde da je iranski napad 13. aprila bio uglavnom teatralan, koji je poslužio za jačanje narativa i Irana i Izraela. S ovog stajališta, akcije Irana nisu bile od pomoći u smislu približavanja Gaze prekidu vatre ili približavanja Palestinaca državnosti – a bile su i izuzetno opasne sa stajališta regionalne sigurnosti.
Kako će nedavna neprijateljstva utjecati na novootkriveno detant između Rijada i Teherana također je važno pitanje.
Svi razlozi koje je Saudijska Arabija imala za obnovu diplomatskih odnosa s Iranom prošle godine ostaju na mjestu. Isto vrijedi i za iransku stranu. Uravnoteženi i odmjereni odgovor Rijada na eskalaciju neprijateljstava između Irana i Izraela, te njegova odlučnost da se distancira od američko- britanskog bombardiranja ciljeva Hutija u Jemenu, govore o njegovoj predanosti sprječavanju prekida detanta s Teheranom.
‘Neistražene vode’
Unatoč tome, Saudijska Arabija je i dalje vrlo sumnjičava prema Iranu i dugom popisu arapskih nedržavnih aktera povezanih s Teheranom koji imaju historiju neprijateljstva prema kraljevstvu.
Glavna briga za kreatore politike u Rijadu odnosi se na nepoznanice o tome kako bi razne skupine koje podržava Iran u “osovini otpora” mogle djelovati ako regionalne napetosti izmaknu kontroli i kako bi njihovo ponašanje moglo utjecati na sigurnost i geopolitičke interese članica GCC-a. Takvi čimbenici ozbiljno bi testirali saudijsko-iransko detant dok regionalne napetosti rastu.
Ključno je kako će Izrael reagirati u budućnosti.
“Ako [Izraelci] pokažu suzdržanost – bilo kroz ograničenu vojnu operaciju ili operaciju s minimalnim žrtvama – u tom slučaju, [saudijsko-iranski] odnos bio bi, za sve namjere i svrhe, nepromijenjen”, rekao je Al-Thani. “Međutim, moramo shvatiti da se nalazimo u neistraženim vodama i da bi stvari mogle vrlo brzo izmaći kontroli.”
Ključno je razumjeti da motivacija Irana za ispaljivanje bespilotnih letjelica i projektila na Izrael nije bila samo uspostavljanje odvraćanja. Teheran je nastojao poslati važnu poruku svojim susjedima o dometu i preciznosti iranskog oružja i naglasiti državama GCC-a da predanost Washingtona sigurnosti Izraela nadilazi sve što bi SAD pružio svojim saveznicima i partnerima na Arapskom poluotoku.
“Mislim da zaljevske države razumiju da odnos s Izraelom nije recipročan, niti su SAD voljne ponuditi vrijedne nagrade za ono što SAD u biti doživljavaju kao nadzorni sporazum između [različitih država GCC-a] i Izraela”, rekla je Hussein, referirajući se na Abrahamov sporazum iz 2020. između Izraela i četiri arapske države.
Imajući na umu kako članicama GCC-a koje su se normalizirale s Izraelom nedostaje utjecaja da uvjere Tel Aviv da deeskalira, arapske države Zaljeva su “umjesto toga prepuštene upravljanju svojim pojedinačnim odnosima s Iranom, dok također moraju… upravljati domaćim očekivanjima i rastućim nezadovoljstvom” .
Ova dinamika ostavlja dužnosnike u GCC državama duboko zabrinutima o tome što bi moglo uslijediti. Budući da zaljevske države, Iran i Bidenova administracija žele da nema daljnje eskalacije, ishod ovisi o tome šta će izraelski premijer Benjamin Netanyahu sljedeće učiniti.
Ostaje pitanje: Šta Netanyahu želi? rekao je Al-Thani. “U onoj mjeri u kojoj to služi njegovoj političkoj karijeri, mogao bi završiti nepametnim odabirom i, stoga, dovesti sukob do daljnje faze. U tom smislu, njegova bi reakcija mogla baciti ključ na cijeli mehanizam i bila bi razlika između ograničenog, ograničenog sukoba i regionalnog rata.”
