Gulcin Kazan Doger –
Američki historičar izraelskog porijekla Omer Bartov, koji proučava holokaust i genocid na američkom Univerzitetu Brown, izjavio je kako Izrael na lukav način povezuje Hamas s nacistima i tako legitimizira ubijanje Palestinaca, piše Anadolu.
U razgovoru s novinarom Anadolu, Bartov govori o tome kako izraelski i zapadni zvaničnici napade Hamasa od 7. oktobra nazivaju “drugim holokaustom” te upozorava na opasnost od rasta antimuslimanskog raspoloženja i antisemitizma na Zapadu, posebno u istočnoj Europi.
Ističe da je Hamasov napad 7. oktobra bio neočekivan i šokantan za Izraelce.
“Ništa slično Jevrejima se nije dogodilo od Drugog svjetskog rata. U Izraelu se cijela ideja o Izraelu kao jevrejskoj državi temeljila na ideji da se takve stvari više nikada neće dogoditi. Zbog toga su mnogi Izraelci to povezivali s holokaustom”, smatra Bartov.
Podsjeća da je holokaust bio sistemski program njemačkog nacističkog režima da ubije sve Jevreje i da se to ne može usporediti s Hamasovim napadom 7. oktobra te nastavlja:
“Hamasov napad 7. oktobra bio je teroristički čin, ratni zločin, ali ne mislim da se Hamas može usporediti s državom poput nacističke države, koja je imala opsežna sredstva poput SS vojnika i Gestapa, i čiji je jedan od glavnih ciljeva bio istrebljenje Jevreja u Europi, odnosno svakog Jevreja gdje god su ga mogli pronaći. Usporedba holokausta s onim što je učinio Hamas povijesno je netačna i čini mi se kao oblik propagandnog izražavanja.”
Dalje podvlači kako ovakve usporedbe nisu novost i podsjeća da je bivši izraelski premijer Menachem Begin tokom izraelske opsade Beiruta 1982. godine usporedio Yassera Arafata s Adolfom Hitlerom koji se skrivao u svom bunkeru u Berlinu.
“Odnos između ta dva događaja možda je bio isti za Menahema Begina, ali povijesno je to bila potpuno drugačija situacija. Ovo Izraelcima daje sliku da je cijeli palestinski otpor nacistički, očito je učinjen u propagandne svrhe i ne odražava stvarnost. Povezivanje Hamasa s nacistima zapravo je lukavo nazivanje njega i većine Palestinaca ili palestinskog otpora izraelskoj okupaciji, nacistima. Dakle, s nacistima nema razgovora, vi ih samo ubijate. Povezivanje Palestinaca s nacistima znači da ne možete pregovarati, sve što možete je boriti se i ubijati”, pojašnjava Bartov.
– Nenaučena lekcija –
Osvrćući se na izjave da iz holokausta treba izvući moralne pouke uz retoriku “nikad više”, Bartov dalje navodi kako je ta ideja uvijek bila pomalo “problematična”.
“Uvijek sam mislio da je ideja izvlačenja moralnih lekcija iz holokausta problematična, jer je holokaust bio zločin, jedan od najgorih primjera nehumanog ponašanja, a pomalo je kontradiktorno izvlačiti pozitivne lekcije iz nehumanosti”, smatra Bartov.
Smatra također kako je diskurs “nikad više” odbačen od svrhe i pretvoren u političko oruđe.
“Ono što trebamo naučiti iz slogana ‘nikad više’ koji se koristio nakon rata nije spriječiti da se holokaust ponovi, jer se holokaust već dogodio. Ovaj diskurs znači sprečavanje ponavljanja situacija poput genocida, mržnje i rasističkih zamjerki. Moramo koristiti ovaj diskurs kako bismo spriječili takve incidente, bilo protiv Jevreja, muslimana, Arapa ili drugih progonjenih manjina. Ovo je lekcija koju moramo naučiti. Oni koji iz ovoga žele učiti samo o zaštiti Jevreja zapravo iskrivljuju ono što trebamo razumjeti o holokaustu i ono što su rekli neki od najvažnijih glasova preživjelih holokausta, poput Prima Levija i Elieja Wiesela. Uvijek su govorili o potrebi da naučimo lekciju o humanosti. Nažalost, mi to nismo uspjeli”, kaže Bartov.
– Poticanje na genocid –
Na pitanja novinara Anadolu da li napadi na Gazu predstavljaju genocid, historičar Bartov odgovara: “Ne mislim da Izrael sada vrši genocid, ali treba odmah napustiti jezik kojim se služi, jer je to vrlo opasan jezik.”
Navodeći da su jedan od glavnih pokazatelja da može doći do genocida izrazi “dehumanizacije”, Bartov nastavlja:
“Dehumanizacija ljudi ima posebnu težinu, poput nacista koji su Jevreje nazivali gamadima ili Hutua koji su Tutsije nazivali žoharima u Ruandi. Zato što vas tjera da o njima razmišljate kao o neljudima i opasnima, kao o nekoj vrsti klice, kuge, nečega što vam može naštetiti na užasne načine. Njemački nacisti su koristili ove izraze. To su koristili i drugi režimi koji su počinili genocid.”
Bartov podsjeća da su visoki izraelski državni dužnosnici često koristili takve izraze tokom napada na Gazu.
“Znamo da ljudi to često čine u populističkom govoru, ali kada šefovi država govore na ovaj način, kada najviši vojni dužnosnici govore na ovaj način o određenoj populaciji s kojom su uključeni u rat, to je opasan govor. Ova situacija se može smatrati poticanjem na genocid i procesuirati prema međunarodnom pravu”, pojašnjava Bartov.
– Porasta islamofobije i još veći porast antisemitizma –
Bartov također misli da bi korištenje sjećanja na holokaust od strane političkih i intelektualnih ličnosti koje mogu doprijeti do velike publike kako bi objasnili napade na Gazu moglo potaknuti rasističke narative o muslimanima i Jevrejima.
“Tokom ovog razdoblja došlo je do porasta islamofobije, ali u statistikama koje sam vidio za Europu i SAD, postoji veći porast antisemitizma”, kaže Bartov.
Upozorava i na to da krajnje desničarske grupe na Zapadu ratna razdoblja vide kao priliku te dodaje:
“Većina antisemitizma ne dolazi od muslimanskih manjina u europskim zemljama ili Sjedinjenim Državama, već od krajnje desnice. Ako ste muslimanski student na Univerzitetu Cornell, ljudi vas mogu uznemiravati ne zbog onoga što kažete ili u što vjerujete, već jednostavno zato što ste musliman. Isto vrijedi i za Jevreje. Jevreji su napadnuti, jer su Jevreji. Sinagoge se napadaju, jer su sinagoge, a niko ne zna podržavaju li tamošnji ljudi ono što radi izraelska vlada. To su netrpeljivost i rasizam koji su u porastu u zapadnoj Europi, SAD-u i naravno istočnoj Europi”, navodi Bartov.
Na kraju se dotiče i kritika na račun onih koji pozivaju na “Slobodnu Palestinu” na Zapadu da su antisemitski nastrojeni te zaključuje: “Rasprave o ovom pitanju se politiziraju. I islamofobija i antisemitizam koriste se kao oružje da se ušutkaju ljudi. Izraelska vlada to vrlo uspješno radi neko vrijeme. Izrael tvrdi da je svaka kritika njegov račun antisemitska, što je besmislica.”
