Jonathan Cook
Curenje informacija iz CNN-a otkriva da su njegovi rukovoditelji mjesecima aktivno nametali urednički stav osmišljen kako bi ojačao izraelsko okviriranje događaja u Gazi , do tačke zamagljivanja zločina izraelske vojske.
Diktat je, kažu upućeni, rezultirao odbijanjem višeg osoblja prihvatiti zadatke u regiji “jer ne vjeruju da će moći slobodno ispričati cijelu priču”. Drugi sumnjaju da ih drže podalje urednici koji se boje da će se boriti protiv ograničenja.
Interni memorandumi inzistiraju na tome da priče odobri ured postaje u Jeruzalemu, gdje se osoblje naveliko smatra pristašama koji prikazuju izvješća u korist Izraela. Palestinske perspektive su strogo ograničene.
“U konačnici, CNN-ovo izvještavanje o ratu između Izraela i Gaze svodi se na novinarsku nesavjesnost”, rekao je jedan zaposlenik istrazi novina Guardian.
Prema izjavama osoblja, CNN-ove proizraelske direktive dolaze sa samog vrha – Marka Thompsona, TV direktora koji je angažiran na BBC-ju. Thompson je, navodi se u članku Guardiana, ostao u sjećanju osoblja BBC-ja po tome što je “u više navrata pokleknuo pod pritiskom izraelske vlade” – što je vjerojatno jedna od kvalifikacija koje su mu donijele posao na čelu CNN-a.
On je bio taj koji je 2009. notorno zagovarao BBC-jevu kontroverznu odluku po prvi put da ne emitira godišnji apel za prikupljanje sredstava Odbora za hitne slučajeve, koji je grupa velikih britanskih dobrotvornih organizacija, jer je novac išao u Gazu nakon što je izraelsko bombardiranje razorilo to.
Uz nezadovoljstvo u CNN-u, izvješćuje se da je uznemirenost u BBC-ju. Osoblje, uključujući starije voditelje, održalo je prošli mjesec sastanak s generalnim direktorom Timom Daviejem, jednim od Thompsonovih nasljednika, kako bi optužili korporaciju za antipalestinsku pristranost.
Izrazili su zabrinutost zbog “dehumanizirajućeg” jezika koji se koristi za opisivanje Palestinaca ubijenih u Gazi i BBC-jevog propusta da pokrije važne priče o kojima su izvještavale Al Jazeera i druge mreže.
Izvor je za web stranicu Deadline rekao da je skupina nezadovoljnika bila iznenađena Daviejevom iskrenošću. Rečeno je da je priznao da je proizraelski lobi “bio organiziraniji od palestinskih pristaša u svojim odnosima s BBC-jem”.
Iskrivljeni dnevni red
Ništa od ovoga ne bi trebalo biti iznenađenje.
Middle East Eye istaknuo je jasno iskrivljene prioritete zapadnih novinskih agendi otkako je Hamas probio iz Gaze 7. oktobra – nekih 17 godina nakon što je Izrael započeo s vojnom opsadom koja je enklavu već učinila jedva pogodnom za stanovanje.
U pokolju tog dana izazvanom napadom Hamasa – kao i neselektivnim nasilnim odgovorom Izraela – ubijeno je oko 1.139 ljudi u Izraelu.
Kao što je MEE već primijetio, cijeli zapadni tisak, ne samo CNN i BBC, nije ispunio svoju osnovnu dužnost predstavljanja uravnotežene slike onoga što se događalo u posljednja četiri mjeseca.
Također nisu uspjeli tretirati izraelske tvrdnje sa skepticizmom koji zaslužuju, pogotovo jer Izrael ima dugu evidenciju da je uhvaćen u lažima i prijevarama.
Paradoksalno, s obzirom na izlaganje zabrinutosti u CNN-u, mnoge optužbe za novinarski neuspjeh upućene CNN-u i BBC-u mogle bi biti usmjerene i na novine Guardian – ili bilo koju drugu medijsku organizaciju establišmenta.
Nakon Hamasovog proboja 7. oktobra, Izrael je pokrenuo razorni napad na stanovništvo Gaze – do sada ostavljajući na desetine hiljada Palestinaca mrtvih ili nestalih pod ruševinama.
Ipak, svi zapadni mediji krivo nastavljaju uokviriti izraelsko divljanje u Gazi – uključujući kolektivno kažnjavanje civila uskraćivanjem hrane i vode – različito kao “odmazda”, “rat s Hamasom” i “operacija za uklanjanje Hamasa”.
Zapadni mediji također su uglavnom izbjegavali okarakterizirati kao “etničko čišćenje” naredbu izraelske vojske da Palestinci napuste svoje domove. Kao rezultat toga, 1,7 milijuna je zarobljeno u malom području u južnoj Gazi gdje su suočeni s nemilosrdnim bombardiranjem.
Slično tome, gotovo da se i nije spominjao dugogodišnji plan Izraela – za koji se sada čini da je blizu realizacije – da se stanovništvo Gaze protjera u sinajsku pustinju, u susjednom Egiptu.
I isti mediji odbili su povezati očite tačke koje je Izrael – u uništavanju većine domova u Gazi, nasilnom zatvaranju gotovo svih medicinskih ustanova i prekidu hrane i vode, dok je također zahtijevao međunarodno uskraćivanje financiranja Unrwa- i, Glavna agencija Ujedinjenih naroda za pomoć Gazi – vodi otvoreno genocidnu politiku .
Izrael čini Gazu nepogodnom za život, baš kao što je Giora Eiland, savjetnica izraelskog ministra obrane, obećala da će Izrael učiniti na početku svog napada: “Gaza će postati područje u kojem ljudi ne mogu živjeti.”
Kad mediji spominju genocid, to je strogo u kontekstu odluke Međunarodnog suda pravde da se Izraelu sudi za “zločin nad zločinima”. Čak i tada, mediji establišmenta su uvelike minimizirali značaj presude Svjetskog suda, ili su je čak prikazivali kao pobjedu Izraela.
Zapanjujuće, vijeće ICJ-a od 17 sudaca pokazalo se daleko hrabrijim od novinara zapadnih medija.
Slabi zviždači
Primjetno je da, iako Guardian spominje “reakciju” na CNN-u, jedini smisleni dokaz za tu reakciju je skupina novinara koji svoje pritužbe anonimno iznose Guardianu.
Samozvani “neustrašivi istinoljubivi” na CNN-u i BBC-ju su se, prema vlastitom priznanju, razotkrili kao previše uplašeni da bi istinito izvještavali o izraelskim zločinima u Gazi.
Nisu novinari i izvještavanje s terena ono što oblikuje izvještavanje, žale se. To su dobro plaćeni medijski rukovoditelji koji preko ramena gledaju u korporativne oglašivače, vladine dužnosnike i proizraelski lobi koji su usko povezani u oboje.
Novinari koje je Guardian citirao previše su uplašeni čak i javno iznijeti svoje kritike. Oni su najslabija vrsta zviždača.
Nedostaje im čak i minimalna hrabrost koju je pokazalo 800 američkih i europskih dužnosnika koji su potpisali izjavu kojom osuđuju svoje vlade zbog zanemarivanja stručnih savjeta i riskiranja suučesništva u “jednoj od najgorih ljudskih katastrofa ovog stoljeća”.
Gdje su zapadni novinari koji zahtijevaju da Izrael zaustavi svoju kampanju ubojstava palestinskih novinara? Ili da Izrael prekine medijsku opsadu koja sprječava strane dopisnike da dođu u zonu genocida osim ako nisu ugrađeni s izraelskim vojnicima?
Zašto novinari ne pokreću ove stvari u javnosti ili ne postavljaju dužnosnike izraelske vlade koje tako redovito ugošćuju na lice mjesta tražeći objašnjenje?
Također postoji temeljni nesporazum koji se vidi iz komentara koje su zaposlenici CNN-a dali Guardianu. Jedan je primijetio: “Postoji mnogo unutarnjih sukoba i neslaganja. Neki ljudi žele izaći.”
Drugi je istaknuo ulogu jeruzalemskog ureda da “kritične promjene – od uvođenja nepreciznog jezika do ignoriranja ključnih priča – osiguravaju da gotovo svako izvješće, koliko god osuđujuće bilo, oslobađa Izrael nedjela”.
Ali dok je CNN možda najgori od pokvarene skupine, jednostavna je istina da nema medijskih odredišta establišmenta gdje će ti razočarani novinari otkriti da mogu slobodno govoriti o izraelskim zločinima, a kamoli o njegovim sveobuhvatnim genocidnim ciljevima.
Ako doista pokušaju djelovati kao istinoljubivi, najvjerojatnije će podijeliti sudbinu Antoinette Lattouf , novinarke koju je Australian Broadcasting Corporation otpustila zbog ponovnog objavljivanja izvješća Human Rights Watcha o izraelskim zločinima.
Lattouf je bila u središtu kampanje proizraelskog lobija koji je zahtijevao njezinu smjenu nakon što je istražila vjerodostojnost videosnimke koja je navodno prikazivala prosvjedne mase u Sydneyu kako skandiraju “Gas the Jews”.
Kao i obično, priču je neupitno prenio veliki dio zapadnih medija. Prošlog je tjedna dugotrajna policijska istraga Novog Južnog Walesa zaključila da je audio zapis bio lažiran.
Ostavljen u mraku
Jedna od glavnih kritika CNN-ovog izvještavanja pod Thompsonom je to što je inzistirao na proizraelskom kadriranju. Jedan memorandum uprave kaže: “Moramo nastaviti uvijek podsjećati našu publiku na neposredni uzrok ovog trenutnog sukoba, naime na napad Hamasa i masovno ubojstvo i otmicu civila”.
Prema insajderima, CNN je iskoristio napad Hamasa 7. oktobra “kako bi implicitno opravdao izraelske akcije, a taj drugi kontekst ili povijest često su bili nepoželjni ili marginalizirani”.
Kao što je primijetio jedan zaposlenik: “Svaka izraelska akcija – bacanje masivnih bombi koje brišu čitave ulice, njegovo uništenje cijelih obitelji – izvještavanje na kraju bude izmasirano kako bi se stvorio narativ ‘imali su to’.”
No, kao što je MEE prethodno opisao, nije samo CNN odlučan u nametanju lažne ravnoteže koja mu na koristan način omogućuje dvoumljenje oko genocida.
Mjesecima zaredom, BBC i drugi mediji ponovno su se osvrtali na povijesne užase od 7. oktobra, prečesto nauštrb emitiranja trenutačnih užasa izraelskog pokolja u Gazi.
Otkriće, primjerice, masovne grobnice prošle sedmice u sjevernoj Gazi, žrtve s lisicama na rukama i sa znakovima da su mučene prije pogubljenja, zapadni su mediji pokopali.
Kao što se Kenneth Roth, šef Human Rights Watcha, zapitao u tvitu: “Zašto ovo nije veća priča?” Ko može sumnjati da bi to sasvim sigurno bilo da su tijela Ukrajinaca i da je Rusija, a ne Izrael, bila u kadru?
Postoji obrazac izostavljanja dokaza koji je u suprotnosti s izraelskim službenim narativom, a koji je započeo događajima od 7. oktobra – navodno ključni, neposredan kontekst za koji rukovoditelji CNN-a tvrde da treba stalno naglašavati kao “uzrok ovog sadašnjeg sukoba”.
Iznenađujuće, zapadni su mediji sedmicama odbijali izvijestiti o istragama izraelskih medija koje su preispitale događaje od 7. oktobra i poništile službene izraelske tvrdnje.
Zapadna publika potpuno je ostala u neznanju.
Od 7. oktobra Izrael i zapadni mediji promiču priču da je Hamas žive spaljivao Izraelce – očito divljaštvo koje je ubrzo postalo glavno opravdanje za izraelsko genocidno bombardiranje i izgladnjivanje stanovništva Gaze. Ali istrage izraelskih medija snažno pokazuju da nije Hamas, već sam Izrael spalio mnoge svoje građane tenkovskim granatama i projektilima Hellfire koje su ispaljivali helikopteri Apache.
Ta izvješća otkrivaju da su se izraelski zapovjednici, zaslijepljeni napadom Hamasa, pozvali na vojnu ozloglašenu “Hannibalovu direktivu”, koja zahtijeva od izraelskih vojnika da spriječe uzimanje Izraelaca za taoce, čak i ako to rezultira njihovim ubojstvom.
Ovog “masovnog Hanibala”, kako ga je nazvao jedan izraelski zapovjednik, vrlo su detaljno opisali veterani vojnih dopisnika u izraelskim novinama Yedioth Ahronoth.
Slično tome, niti jedan zapadni medij nije smatrao shodnim izvijestiti da je savjetnik izraelske vojske za etiku, profesor Asa Kasher sa Sveučilišta u Tel Avivu, akcije izraelske vojske tog dana nazvao “užasujućim” i da ih je hitno trebala istražiti državna komisija upit.
Rekao je za izraelske novine Haaretz da sumnja da je pozivanje na Hanibalovu direktivu protiv izraelskih civila, a ne protiv zarobljenih izraelskih vojnika, protivno izraelskom zakonu.
Samoubojstvo karijere
Problem nije samo u tome što su zapadni mediji djelovali kao jedan u brisanju uvjerljivih dokaza o zločinima koje je Izrael počinio 7. oktobra. Također su, opet kao jedan, lakovjerno pripisivali posebno barbarske zločine Hamasu na temelju najslabijih dokaza – neutemeljenih tvrdnji koje je Izrael onda koristio da opravda svoje genocidno divljanje.
To je počelo neposredno nakon 7. oktobra s optužbama da je Hamas na različite načine odrubljivao glave bebama, vješao ih o užad za pranje rublja i pekao ih u pećnicama. Ove tvrdnje ponovila je čak i Bijela kuća.
Još uvijek nema dokaza ni za jedno od njih.
Osoblje CNN-a je uzrujano što je Hadas Gold, jedan od njegovih izvjestitelja u Jeruzalemu – dio jedinice koja provjerava sve tekstove o Gazi – nekritički reciklirao laži iz ureda izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Opisala je Hamasovo poricanje obezglavljenih beba kao nevjerojatno “kada doslovno imamo video ovih tipova, ovih militanata, ovih terorista koji rade upravo ono što kažu da ne rade civilima i djeci”.
Zapravo, niko nije vidio takve snimke, a ponajmanje CNN. Jednostavno je ponavljala neistine koje su joj govorili izraelski dužnosnici i predstavljala ih kao nepobitne činjenice. Ali ovo napuštanje najosnovnijih novinarskih načela nije ograničeno na CNN. Većina zapadnih medija požurila je optužiti Hamas za ubojstva i odrubljivanje glava bebama.
Oprez se sa sigurnošću može odbaciti u vjetar kada se radi o tvrdnjama protiv Hamasa, jer se niti jedan zapadni novinar ne bi usudio tako bezobzirno promovirati tvrdnje protiv Izraela bez dokaza. Ne treba im dopis uprave da shvate da bi to bilo samoubojstvo karijere.
Zbog čega akademska istraživanja izvještavanja o Izraelu i Palestini uvijek dolaze do istog zaključka: da je medijska pristranost prema Palestincima izvan granica.
Na primjer, studija BBC-ja o prvom mjesecu izvještavanja o izraelskom napadu na Gazu otkrila je potpunu nedosljednost u korištenom jeziku.
Pojmovi “ubojstvo”, “ubojito”, “masovno ubojstvo”, “brutalno ubojstvo” i “nemilosrdno ubojstvo” stalno su se koristili kako bi se opisala i podsjetila gledatelje na smrt Izraelaca jednog jedinog dana 7. oktobra. Ti izrazi nisu korišteni niti jednom u pokrivanju višesedmičnih pokolja Palestinaca od strane Izraela.
Kao i uvijek, mediji implicitno daju legitimitet i legalitet izraelskom nasilju, čak i kada se radi o genocidu, palestinsko nasilje se automatski negira.
Zamračenje Hamasa
Ovaj problem u velikoj mjeri zarazio je ne samo popularni tisak nego i takozvane ozbiljne, “liberalne” medije.
Guardian je slijedio New York Times ne samo da nije izvijestio o užasima koje je Izrael izazvao nad vlastitim građanima 7. oktobar. Obojica su također aktivno promovirali tvrdnju bez dokaza protiv Hamasa da je izvršio “sustavno” silovanje tog dana, koristeći seksualno nasilje kao ratno oružje.
New York Times je udahnuo vjerodostojnost ovoj tvrdnji u naširoko podijeljenoj priči krajem decembra. Porodice navodne primarne žrtve silovanja koju je citirao New York Times odmah je optužila list za širenje laži i manipuliranje njima. Bilo je i drugih velikih odstupanja i nedosljednosti u izvješću.
Nakon rastućih internih prosvjeda među osobljem zbog priče s lošim dokazima, novine su na neodređeno vrijeme odgodile epizodu svog vodećeg podcasta “The Daily” koji je trebao proširiti izvornu Timesovu priču.
Intercept je iznio dilemu New York Timesa: ili “objaviti verziju koja je bliska prethodno objavljenoj priči i riskirati ponovno objavljivanje ozbiljnih pogrešaka, ili objaviti znatno ublaženu verziju, postavljajući pitanja o tome drži li list još uvijek izvornik izvješće”.
Čak i tako, unatoč tim očitim slabostima, Guardian je upravo ponovio priču Timesa – na temelju istih diskreditiranih izraelskih izvora.
Ono što čini ova lažna predstavljanja činjeničnog zapisa tako lakima je isključivo oslanjanje medija na izraelske izvore i refleksno povjerenje u njih.
Istraga Guardiana o CNN-u, opet paradoksalno, navodi zabrinutost osoblja da je uprava inzistirala na zatamnjivanju izjava Hamasa, tvrdeći da je sve što kaže “zapaljiva retorika i propaganda” i stoga “nije vrijedno vijesti”.
Jedan je zaposlenik primijetio: “Gledateljima CNN-a onemogućeno je čuti glavnog igrača u ovoj priči… Nije novinarstvo reći da nećemo razgovarati s nekim jer nam se ne sviđa ono što radi.”
Ali to je standardna medijska praksa kada je u pitanju Hamas. BBC i drugi mediji ukazuju na svoju inherentnu ideološku pristranost u dodavanju samoslužnog označavanja Hamasa kao “terorističke organizacije” od strane njihovih vlada. Nikada se ne bi usudili opisati Izrael – prilično tačno – kao “kome se sudi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde”.
Kao što je primijetio bivši ambasador Ujedinjenog Kraljevstva Craig Murray , BBC je vodio svoje vijesti s osmominutnim segmentom koji reciklira nedokazane izraelske optužbe o umiješanosti osoblja UN-ove agencije za izbjeglice u Gazi s Hamasom. BBC-jevo izvješćivanje učinkovito je racionaliziralo odluku vlade Ujedinjenog Kraljevstva da uskrati financiranje Unrwa-e, čak i u svjetlu tamošnje humanitarne katastrofe bez presedana.
Upravo je Channel 4, u vrlo rijetkom trenutku pravog novinarstva, kasnije pokazao da dokumenti koje je Izrael poslao Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim vladama ne pružaju nikakve dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje.
Upravo je antinovinarska odluka da se ignoriraju stavovi Hamasa, kao i da se zaobiđu šire palestinske perspektive, što Izraelu i njegovim lobističkim skupinama daje odriješene ruke za širenje vlastite huškačke retorike i propagande.
Prečesto se Hamas unaprijed osuđuje kao krivac, za što god ga se optužuje. Ovaj proces omalovažavanja čak se proteže i na one koji se solidariziraju s patnjama Gaze, uključujući milijune koji su marširali u zapadnim gradovima. Više su ih puta etiketirali i ocrnjivali kao pristaše Hamasa.
Pravi pritisci
The Guardian nudi različita objašnjenja zašto CNN nije uspio na pravi način pokriti pokolj u Gazi. Svi imaju element istine o sebi.
CNN se doista boji antagoniziranja američke vlade i osporavanja kritičnog dijela njezine vanjskopolitičke agende.
Nedvojbeno postoje komercijalni pritisci oglašivača. Izraelski lobi može biti uvjeren da će njegove prijetnje biti shvaćene ozbiljno kada se novinari suoče s optužbama za antisemitizam zbog prekoračenja pravila. A svi ovi pritisci su pojačani poteškoćama s kojima se novinari suočavaju u pristupu Gazi.
Ali ono što Guardian ne želi da njegovi čitatelji primijete je da se svi ovi pritisci odnose ne samo na CNN, već i na sve druge korporativne medije, uključujući i sam Guardian. Zbog toga su neuspjesi posvuda prisutni, a ne ograničeni na jednog ili dva emitera.
A ti pritisci nisu samo trenutni. Stalno su tu. Zbog čega su državno-korporacijski mediji odbili ozbiljno tretirati argumente vodećih izraelskih i međunarodnih organizacija za ljudska prava da je Izrael aparthejdska, rasistička država koja sustavno ugnjetava Palestince.
Ali čak ni ta objašnjenja ne govore cijelu priču. Dublja je istina da zapadni komercijalni mediji nisu ništa više odvojeni od korporativnih interesa svojih oglašivača kao što je državni emiter poput BBC-ja odvojen od ključnih interesa države koja ga financira. Integralno su povezani.
Velike korporacije i milijarderi koji posjeduju medije uveliko su uloženi u industriju oružja i fosilnih goriva koja zahtijeva kontinuiranu vojnu dominaciju Zapada nad planetom i njegovim resursima u kolonijalnom stilu.
Izrael je dugo bio okosnica kontrole zapadnih establišmenta nad naftom bogatim Bliskim istokom i poligon za testiranje oružja, nove tehnologije, sustava za nadzor i presretanje projektila.
Iako se rijetko spominje, upravo zapadne bombe trenutno razaraju Gazu, a zapadna je tehnologija ta koja štiti Izrael od odmazde. Bez beskrajne potpore Zapada, Izrael nikada ne bi bio uspostavljen na ruševinama palestinske domovine. I, bez neizmjerne podrške, davno bi bila prisiljena sklopiti mir sa svojim susjedima.
Upravo ovim kontekstom – i samo tim kontekstom – može se objasniti dosljedno, predvidljivo i refleksivno izvještavanje medija o regiji. Izraelu se uvijek daje prednost sumnje, čak i kada su njegovi zločini nepogrešivi, dok se za Palestince pretpostavlja da čine divljaštvo, čak i kada su dokazi slabi ili nepostojeći.
Realnost je da zapadni mediji nikada ne mogu istinski izvijestiti o prirodi i opsegu izraelskog kriminala koji traje desetljećima. Jer bi to značilo razotkriti njihovo dugogodišnje suučesništvo u tim zločinima.
MEE
