3. juna 2024, (14. hordada po iranskom kalendaru), obilježava se 35. godišnjica smrti osnivača Islamske Republike Iran, Imama Homeinija.
Ajetullah Seyyed Rouhollah Mousavi Khomeini, poznatiji kao Imam Homeini, preselio je na ahiret je 3. juna 1989. godine u 87. godini.
Posvetio je mnogo godina svog života suprotstavljanju dinastiji Pahlavi koju su podržavale Sjedinjene Američke Države i na kraju utro put njenom padu pobjedom islamske revolucije 1979. godine.
U eri prije revolucije, Imam Homeini je proveo više od 15 godina u egzilu zbog svog protivljenja posljednjem monarhu, Mohammadu Rezi Pahlaviju, uglavnom zbog povezanosti sa zapadnim imperijalistima.
Nije mu bilo dozvoljeno da se vrati u Iran tokom Pahlavijeve vladavine i vratio se kući tek 1. februara 1979. godine, nakon što je šah konačno popustio pred bijesnim narodnim demonstracijama i pobjegao iz zemlje. Diktatorski režim u potpunosti je pao 10 dana kasnije, 11. februara.
Tadašnji dopisnik BBC-ja John Simpson, koji je s Imamom doputovao iz Pariza, izjavio je: „Milenaristički zanos obuzeo je cijelu zemlju. Ljudi su plakali i klicali opijeni nadom i radošću.“
Stephen Schwartc u svojoj knjizi „Dva lica islama“ kaže: „Sve se promijenilo 1979. godine dolaskom Ajatollaha Ruhullaha Homeinija i šiijskih klerika iz Irana na centralni podij svjetske historije. Homeini je utjelovljavao sve najdramatičnije i najsentimentalnije aspekte šiijske tradicije. Bio je harizmatik, učen, jasan, idealističan, filozofičan, mističan, trpio je za svoja načela i, nadasve, bio je duboko bijesan na Zapad – poglavito na Ameriku, i Izrael.“
I doista, desile su se mnoge promjene globalnog karaktera. Islamska revolucija u Iranu, s Imamom Homeinijem na čelu, probudila je mnoge potlačene muslimane u svijetu, zaintrigirala mnoge umove koji su o Islamu imali pogrešnu predstavu, vratila ponos muslimanima širom svijeta, pokvarila planove zapadnim kolonizatorima i pijavicama, koje su živjele na krvi i nafti muslimana i njihovih prirodnih dobara, pomutila račune izdajicama unutar muslimanskih redova, izvela na čistac licemjere i zlotvore i svijetu ih jasno predstavila. Neprikosnoveni autoritet Imama Homeinija priznavali su i prijatelji i neprijatelji. On je svojom pojavom kod prvih izazivao poštovanje i divljenje, a kod drugih strah i strahopoštovanje. Mnogi zapadni novinari i publicisti su o tome pisali ovim i sličnim atributima: „starac koji tiho priča, a riječi mu tutnje kao grmljavina; tiho priča, a cijeli svijet čuje; kad priča rijetko gleda u publiku, a kad pogleda svi misle da je baš njih pogledao svojim strjelovitim pogledom; tiho priča i nikad nije dosadan…“
